Hrvatski povijesni forum

Nedavno obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima je stvar koju bi trebalo pozdraviti – kad ne bi datumom odabranim za obilježavanje krajnje podlo politikantski zamjenom teza implicirala kako je upravo jedini pravi pobjednik II. svjetskog rata (Sovjetski Savez pod vodstvom generalisimusa Džugašvilija) nekim čudom glavni [su]krivac za izbijanje tog sukoba.

Dana 23. kolovoza 1939. SSSR i III. Reich sklopili su Sporazum o nenapadanju koji je sadržavao i neke tajne odredbe poput podjele interesnih sfera na Baltiku i u Poljskoj i dr. Površno gledano SSSR bi potpisivanjem dotičnog pakta stvarno i mogao biti sukrivcem Hitlerovog napada na Poljsku, no znanstvenici su dužni iznositi istinu, a ne se baviti se udovoljavanjem nečijim osjećajima – što se u ovom slučaju, barem u nas, odnosno barem koliko je meni poznato, nije dogodilo. Koji je razlog tome? Najvjerojatnije „politička korektnost“, bijedno pokriće za autocenzuru. Sporazum Ribbentrop-Molotov krajnje je jednostrano i simplificirano prikazivati kao jedan izdvojen događaj, zanemarujući događaje neposredno prije njegova sklapanja, kao i one nekoliko godina ranije, a namjerno prešućivanje i izostavljanje istih događaja je, najblaže rečeno, koruptivno.

Kako bi se riješili utjecaja tekuće politike i politikanstva, onoliko koliko je to u jednom kratkom osvrtu i bez pretjeranog detaljiziranja moguće, moramo se vratiti u 1935. godinu, kad (1) Hitler kreće u prvo kršenje odredaba Versajskog ugovora (uvođenjem regrutacije i otvorenim naoružavanjem) preko čega su njegove glavne čuvarice - Velika Britanija i Francuska – šutke prešle. Sljedeće godine u ožujku (1.1) tri bataljuna njemačke vojske zaposjedaju demilitariziranu zonu Rheinland opet narušavajući versajski poredak – i opet bez ikakve reakcije VB i Francuske (Hitler je naredio da se njemačka vojska odmah povuče opale li Francuzi makar samo jedan hitac) koje propuštaju izvanrednu priliku za obuzdavanje njemačkog ekspanzionizma.

Nepune dvije godine kasnije (20.II.1938.) (2) Hitler najavljuje Anschluss (pripajanje Austrije), kojoj Chamberlain poručuje, parafraziram, kako bi bilo neodgovorno zavaravati male i obećavati im zaštitu. Pripajanje Austrije Reichu izvršeno je samo 20 dana kasnije… Moram li napomenuti da je Versajskim ugovorom eksplicitno zabranjeno političko pripojenje Austrije Njemačkoj? Što je Zapad [opet] napravio? Slegnuo ramenima i otišao gledati tenis na Wembley, ili razgledavati dolinu Loire…

(3) Čehoslovačka je držala ne samo izuzetno povoljan geostrateški položaj koji bi, primjerice, Crvena armija mogla iskoristiti za udar u južni bok bilo kakvog njemačka nasrtaja na istok, već je bila i jedna od industrijski najrazvijenijih zemlja Europe i svijeta s modernom i najvećim dijelom vlastitim oružjem opremljenom vojskom, a životnim standardom ravnim švicarskom. Kolika je važnost Čehoslovačke (poglavito Češke) bila za njemački ratni stroj plastično se može prikazati činjenicom da je oko Ľ svih njemačkih tenkova i samohotki bila češkog podrijetla, bez da trošim riječi o proizvodnji automatskog oružja i streljiva. Dakle Hitleru je za rat trebala ta zemlja, te je iskoristio njemačku etničku skupinu u Sudetima (nešto više od 3 miliona) i Njemačku sudetsku stranku (K. Henlein) za izazivanje njemačke verzije „balvan revolucije“ koja mu je dala izgovor za pritisak na vladu Čehoslovačke da ustupi taj kraj Njemačkoj.
Benešu to nije bilo na kraj pameti, te provodi djelomičnu mobilizaciju kao predostrožnost zbog njemačkih prijetnji. Francuska i SSSR izjavljuju da će ispuniti svoje ugovorne obaveze prema Čehoslovačkoj i priskočiti joj u pomoć, a pridružuje im se i VB. To je Hitlera prisililo na odstupanje, jer s tolikom se silom nije mogao nositi, no idućih mjeseci njemačka vojska izvodi velike manevre u Šleskoj i Saksoniji, gradi se Sigfriedova linija (uglavnom u propagandnu svrhu), produljuje se vojni rok, pozivaju rezerve, popunjava se zrakoplovstvo - i druge stvari koje ukazuju na ozbiljne ratne pripreme.
(3.1) Vidjevši da se stvar zakuhava vlada VB gubi živce i povlači se iz kombinacije obavještavajući Francuze da, u slučaju vojne intervencije u Čehoslovačkoj, ne računaju na pomoć Britanije. Ostavši bez britanske potpore, a ignorirajući češku snagu i snagu SSSR, Francuska izdaje svojeg saveznika i povlači se iz ugovornih obveza, te želeći izbjeći rat, zajedno s Velikom Britanijom pritišće Beneša da ispuni Hitlerov zahtjev. Sovjeti su vidjevši takvo ponašanje Francuske ostali zapanjeni, jer su oni sami bili spremni baciti u borbu oko pola miliona vojnika podržanih s po nekoliko tisućica tenkova, topova i aviona, no Beneš nije želio ući u rat bez potpore Francuske.
Uslijedili su pregovori u kojima su Italija, Francuska, VB i Njemačka izmesarile Čehoslovačku, bez prisutnosti njenih predstavnika(!), a potom i Münchenski sporazum 29. rujna 1938. Šesnaesti ožujka 1939. Nijemci kreću u osvajanje ostatka Češke, dok se Slovačka dva dana ranije otcijepila i stvorila marionetsku pronacističku „državu“. Zgodno je napomenuti da se i Poljska okoristila konačnom okupacijom ušićarivši nekih 910 km˛.

Konačno, dolazimo i do Poljske. (4) Početkom ljeta 1939. Koba pokušava stvoriti sovjetsko-francusko-britanski antinjemački pakt (jasno je iz inicijalne reakcije u čehoslovačkoj krizi koliko se Hitler uplašio saveza VBFSSSR), a zapadnjaci si više nisu mogli dopustiti ignoriranje Sovjeta, barem zbog javnog mnijenja i ozbiljnosti situacije u Europi. Ipak, njihova je spremnost na suradnju bila isključivo dekorativna, te su u Moskvu poslali skupino no-name vojničića bez ikakvih pregovaračkih ovlasti, umjesto ljudi kalibra npr. Halifaxa, kojeg su Sovjeti tražili. Osim toga, to je izaslanstvo putovalo brodom tjedan dana, umjesto da doleti, kako je objektivna hitnost situacije zdravorazumski nalagala. Potom su počeli trošiti vrijeme glavnih političkih i vojnih rukovodilaca Sovjetskog Saveza, koji su ne samo predložili stvaranje alijanse između SSSR, Francuske, VB i Poljske, već otkrili svoje operativne planove i snage koje su spremni angažirati. Naravno, francuski i britanski izaslanici nisu mogli obećati da će nagovoriti Poljake (koji su rekli da će se s Rusima boriti dokle treba, bude li potrebno) na suradnju, niti su mogli dati bilo kakve suvisle podatke o vlastitim operativnim planovima i snagama.
(4.1) Hitler, koji je saznao za pregovore, nije mogao znati kako je riječ o anglofrancuskom zavlačenju, te je poduzeo početne korake za sklapanje pakta sa Sovjetima. Zapadno izaslanstvo je doznalo za sovjetsko-njemačke kontakte, pa su predbacili Sovjetima, no ovi su ih hladno obavijestili da su spremni potpisati protokole iste sekunde kad ih [izaslanike] vlade akreditiraju. Budući da to toga nije došlo, uslijedilo je potpisivanje njemačko-sovjetskog sporazuma 23. kolovoza 1939., a njemački je napad imao uslijediti tri dana kasnije, no Hitler ga je odgodio.
Zašto, ako je već njemački sporazum sa SSSR „izazvao ii. svj. rat“? Zato što su 25. VIII. 1939. Britanci sklopili vojni savez s Poljacima, kao dodatak francusko-poljskom sporazumu. Hitler se kolebao punih pet dana? Zašto, ako je pakt sa SSSR uzrok rata? Zato što ga je bilo strah ući u rat s Francuskom i VB. Bi li krenuo u rat da je u tom paktu bio i SSSR i, ako bi, koliko bi takav rat trajao i kako ni završio? (Retoričko pitanje, naravno.)
Sam sovjetsko-njemački sporazum bio je diplomatski manevar obiju strana, koje su znale da je njihov sukob neizbježan, no kako niti jedna još nije bila spremna, obje su znale da će sporazumom priskrbiti privremenu sigurnost. Nakon zapadnjačkog blefa u Moskvi suludo je kriviti Staljina za sklapanje sporazuma s Hitlerom. Pogotovo sjetimo li se Chamberlainovog mahanja papirićem njemačkog podrijetla pri izlasku iz aviona i izjave „peace in our time“…

Što se tiče sovjetskog upada u Poljsku, to je bila pametna i geostrateški opravdana akcija - kojom su Sovjeti odmaknuli Reich od Moskve i Lenjingrada – kao što se 1941. pokazalo u slučaju grupa armija „Centar“ i „Sjever“. Zašto im, ukoliko su Sovjeti podjednako agresori kao i Nijemci, Francuska i VB nisu objavile rat kako su prema sporazumu s Poljskom morale napraviti, kad su ovi 17. rujna ušli na poljski teritorij? Zato što Poljska tada više nije postojala kao suverena država i zato što su napokon suočeni s ratom znali da bi SSSR mogao biti koristan saveznik.

Oni koji su mogli i morali zaustaviti Hitlera još u Porajnju, koji su dopuštali nova i nova kršenja Versajskog ugovora, izdali saveznika, zavlačili Sovjete čije su namjere bile iskrene  - zbog ostvarenja vlastite koristi (mira i sigurnosti koji su bili potrebni za nesmetan razvoj SSSR), naravno, ne zbog dobrohotnosti - oni su ovim datumom pomilovani. Isticanjem 23. kolovoza kao nekog izuzetno bitnog datuma u potpunosti se minimalizira značenje Muenchenskog sporazuma i ostalih spomenutih, kao i mnogih drugih događaja, te stvara lažna slika sovjetske, francuske i britanske vanjske politike prije 1. rujna 1939. Isticanje pakta Ribbentrop-Molotov kao nekog izuzetnog i jedinstvenog događaja, ili kao događaja koji je direktno doveo do izbijanja rata jest najobičnija laž, i to ček ne niti posebno pametna laž.

Staljin je dao pobiti, zatvoriti i na druge načine uništiti egzistencije dosta ljudi (od kojih su mnogi to i zaslužili, tj. u skladu sa zakonom), te im je nužno odati počast, ali ne krajnje neukusnim datumom obilježavanja. Dvadesetdeveti rujna bio bi puno prikladniji datum, jer taj dan vjerno obilježava žrtve nacizma i kasnije staljinizma, koje ne bi bile moguće bez inicijalnog zločina demokracija. No ostane li datum 23. kolovoza trebalo bi u naziv memorijalnog dana dodati „i demokratskih“ - Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih, autoritarnih i demokratskih režima. Jedino tako bi bilo pravedno.

Nesto ne vjerujem u Staljinove mogucnosti, jer je prakticki unistio vojni vrh Crvene Armije, doveo do toga da pukovima komanduju porucnici.Performansa CA u Finskoj je bila zgrazavajuca.Nijemci su ocekivali vise , ali , bilo je ocigledno da CA nije bas na nivou modernog vodjenja rata

1. Staljinova diplomatija
-Ciljevi Staljinove spoljne politike ličili su Hitlerovim s tim što je  on svoju ideologiju smatrao  otjelotvorenjem historijske istine.
-Staljin je radio na ostvarenju sovjetskih nacionalnih interesa vodeći realpolitiku
-Za Staljina nije postojao ideološki sukob sa nacistima već opci sukoba sa kapitalističkim državama u koje su spadale i Francuska i Britanija. 
-U komunističkoj svijesti ustupci su mogli da se čine samo zbog objektivne realnosti, nikad zbog ubjedljivosti diplomata sa kojima se pregovara.- Diplomatija je, zato, bila

dio procesa pomoću koga je trebalo srušiti postojeći poredak, putem miroljubive koegzistencie ili oružanim sukobom.

2. Osnove Staljinove strategije dvadesetih godina
-Sovjetska strategija 1927. bila je slična Lenjinovoj: odložiti rat sa kapitalističkim zemljama dok  one same počnu medjusobno da ratuju. -Suština takve politike bio je

Ugovor iz Rapala iz 1922. i Ugovor o neutralnosti sa Njemačkom iz 1926. koji je 1931. obnovljen.
-Staljinova politika bila je orijentirana samo na Sovjetski Savez, i ako su interesi zemlje to zahtijevali,  približavanje jednoj ili drugoj državi koja nije težila  da naruši mir, 

bez oklijevanja je prihvatao.
-Opredjeljenje za kolektivnu bezbjednost i ideološka zaslijepljenost zapadnih zemalja sprječavali su ih da shvate suštinu Staljinove realpolitike

3. Promjene u načinu ostvarivanja ciljeva Staljinove politike
-Početkom  20-ih godina XX s.. komunističke partije su težile da parališu rad parlamenta evropskih država, glasajući zajedno sa antidemokratama uključujući i fašiste.
-Princip rada je  promijenjen na VII  kongresu Kominterne 1935. orijentacijom na osnivanju jedinstvenog fronta  miroljubivih snaga,  protiv Hitlera.
-Predstavnik nove politike bio je Maksim Litvinov, komesar za spoljne poslove, akter uključivanju SSSR-a u Društvo naroda, pristalica kolektivne bezbjednosti

4.Nepovjerenje, izmedju Sovjetskog Saveza i zapada
-Iako je Staljin potpisao sporazume a Francuskom 1935. i Čehoslovačkom 1936. Francuska nije prihvatila pregovore o vojnoj saradnji.
-Odbijanje pregovora Sovjeti su tumačili kao poziv Hitleru da napadne SSSR.
-Pomoć Čehoslovačkoj SSSR je uslovio francuskim ispunjavanjem obaveza prema toj zemlji.
-Zapadne zemlje su se zalagale za kolektivnu bezbjednost  vjerujući da će Staljin prihvatiti i pravnu i etičku doktrinu kolektivne bezbjednosti.

5. Razlozi sovjetskog nezadovoljstava
-Sovjetske granice sa Poljskom bile su nametnute silom, Rumunija je pripojila Besarabiju, koju su Sovjeti smatrali svojom teritorijom.
-Kolektivna bezbjednost nije bila moguća u Istočnoj Evropi, jer sovjetsku pomoć nisu željele   potencijalne njemačke žrtve.
-U vrijeme Minhenske konferencije, SSSR-u su bile na raspolaganje  ove mogućnosti:
da zahtijeva prolazak sovjetskih snaga kroz Rumuniju i Poljsku, 
da sačeka ishod sukoba na zapadu i
da  u srednjoj Evropi ponovo zaposjedne teritorije koje su poslije revolucije pripale Poljskoj i Rumuniji.

6. Uticaj konferencije u Minhenu na politiku SSSR
-Minhenska konferencija je uticala na  promjenu politike. Pošto je Poljska bila sljedeća njemačka meta, SSSR nije želio sukob na sovjetskoj granici, niti borbu protiv nje,

četvrta podjela Poljske bila je jedina alternativa.
-U pogledu mogućnosti nagodbe sa Njemačkom Staljin nije imao  dilema,  zastupajući tezu da ne postoji razlika između zapadnih demokratskih zemalja i fašističkih

diktatura, što je oslobađalo SSSR obaveza prema  kolektivnoj bezbjednosti.
-SSSR nije vidio razloga da se na osnovu ideologije opredjeljuje između različitih kapitalističkih zemalja.
-Nije bila  vjerovatna varijanta  da SSSR štiti  kolektivnu bezbjednost.

7.Sovjetsko-britanska politika poslije napada na Poljsku 
--Prije okupacije Poljske 10.marta 1939. na XVIII  kongresu, Staljin je objavio sovjetsku neutralnost i mogućnost da naklonost Moskve  proda onom ko više da.
-U proljeće 1939. dok  Čehoslovačka još nije bila okupirana  Staljin je  pokušao da sklopi separatni mirovni sporazum  prije izbijanja rata.
-Vodeći politiku popuštanja Velika Britanija se suočila sa izborom: da njen pristup počiva na sistemu kolektivne bezbjednosti ili na savezništvima.
-Britanija se opredijelila za kolektivnu bezbjednost i 17. marta poslala note Grčkoj, Jugoslaviji, Francuskoj, Turskoj, Posljskoj i Sovjetskom Savezu, da bi utvrdila njihov

stav prema prijetnji Rumuniji, konačno nudeći teritorijalne garancije za cijelu Istočnu Evropu.

8. Konferencija u Bukureštu i Čemberlenova inicijativa
- Nakon inicijative Londona  SSSR je predložio da se održi konferencija u Bukureštu, na koju bi došle sve zemlje kojima se Velika Britanija obratila.
-Konferencija nije  održana  jer bi   time bio uspostavljen princip po kome bi SSSR učestvovao u odbrani zemalja koje su se Moskve plašile  koliko i Berlina. Druga

varijanta je bila  kompromis  sa Njemačkom.
-Nevil Čemberlen je 20 tog marta predložio: izjavu o namjerama prema kojoj bi se Velika Britanija, Poljska i Sovjetski Savez medjusobno konsultovali o preduzimanju

mjera u slučaju da bilo koja evropska država bude ugrožena.
-Prijedlog je podsjećao na oživljavanje Trojnog sporazuma kakav je postojao prije Prvog svjetskog rata ali je  Poljska je odbila zajedničku akciju sa SSSR-om.

9. Nevilova inicijativa i položaj Britanije
-Davanjem britanskih garancija Poljskoj SSSR je gubio podsticaj da učestvuje u zajedničkoj odbrani jer je Britanija bila obavezna da uđe u rat prije nego što Staljin

donese bilo kakvu odluku.
 -U slučaju sklapanja pakta između Britanije i SSSR Staljin bi sigurno tražio  dio plijena zbog pružanja pomoći Poljacima; odnosno zahtijev za  pomjeranje sovjetske

granice na zapad, ka "Kerzonovoj liniji".
-Nevilova inicijativa se pretvorila u davanje mirnodopske garancije Velike Britanije Evropi, koju je odbijala da dâ još od potpisivanja Versajskog ugovora.
-Čemberlen je 30.marta 1939. dao unilateralnu garanciju Poljskoj. Osim odvraćanja od napada garancijom je trebao da se učini  pokušaj stvaranja  kolektivne

bezbjednosti, pa su unilateralne garancije date Grčkoj i Rumuniji.

10. Reakcija SSSR-a na britanske garancije
- U Velikoj Britaniji su računali da će davanje garancija značiti Staljinovo uključivanje u njihovu strategiju.
-Velika Britanija je garantirala sve granice sovjetskih evropskih susjeda, izuzev baltičkih država, i tim sovjetske ambicije umanjila isto koliko i njemačke.
Unilateralne britanske garancije predstavljale su poklon Staljinu. On je bio siguran da će u slučaju da Hitler  krene na Istok, Velika Britanija ući u rat mnogo prije nego što

njegove trupe stignu do sovjetskih granica.
- Britanska garancija Poljskoj bila je zasnovana na četiri pogrešne pretpostavke:
a)da je Poljska značajna vojna sila, značajnija od SSSR;
b)da su Francuska i Velika Britanija zajedno dovoljno jake da poraze Njemačku bez pomoći saveznika,
c)da je SSSR zainteresovan za održavanje postojećeg stanja u Istočnoj Evropi, i
d)da su ideološke razlike izmedju Njemačke i SSSR-a nepremostive i da će se Sovjeti prije ili poslije uključiti u antihitlerovsku koaliciiju.

21.Politika SSSR -a za vrijeme njemačke ofanzive
-Dok je Hitler zauzimao Francusku, Staljin je ultimativno od Rumunije tražio Besarabiju i sjevernu Bukovinu, mada mu je samo Besarabija bila obećana na osnovu tajnog

Protokola sa Njemačkom.
-Istog mjeseca juna 1940. SSSR-u su priključene baltičke države.
-Staljin je povratio sve teritorije koje je Rusija izgubila na kraju Prvog svjetskog rata, istovremeno isporučujući sirovine neophodne Hitleru.
-Februara 1940. prije pada  Francuske, potpisan je trgovački sporazum po kome  je SSSR vršio isporuke sirovina Njemačkoj. SSSR je dobijao ugalj i industrijske

proizvode.
-Njemačka nije poštovala tajni protokol sa SSSR u pogledu Rumunije i Finske.

22.Potpisivanje Trojnog pakta i pozicija SSSR-a
-Potpisivanjem Trojnog pata 27. septembra 1940. Njemačka, Italija i Japan su se   obavezale da uđu u rat protiv bilo koje zemlje koja bi prešla na stranu Britanije.
-Hitlerov cilj bi bio da navede Staljina da napadne Veliku Britaniju, ali je Pakt je isključivao bilo kakve odnose potpisnica sa SSSR-om.
-Iako Pakt nije predviđao članstvo SSSR-a u Moskvi su prihvatili inicijativu o održavanju  kontakata sa Njemačkom, koji su imali  takav cilj.
- Radi toga je sovjetska delegacija sa Molotovom 12. novembru 1940. vodila razgovore u Berlinu. Molotov je pregovarao sa Riberntropom, a imao  je i susrete sa

Hitlerom.

23.Pregovori sovjetske delegacije u Berlinu
-Molotov nije znao za Staljinovu dilemu da li da doprinose njemačkoj pobjedi i brige da ako Njemačka pobijedi bez  njegove pomoći SSSR može izostatati  iz diobe

plijena.
-Molotov je bio suočen sa ultimatumom jer je znao da će Hitler ako mu se Staljin ne pridruži napasti Sovjetski Savez.
-Riberntrop je podsticao Molotova da Rusija pristupi paktu Njemačke, Italije i Japana i da na veoma širokoj osnovi podijele sfere uticaja.
-Rusiji je nuđen izlaz na more - u Persijskom zalivu. Izražavajući spremnost  da stupi u vojni pakt, Molotov se branio potrebom preciznog navođenja uticajnih sfera što je

zahtijevalo  dalje susrete. Na sastanku Hitler je Molotovu predložio da se Njemačka i SSSR sporazumiju o podjeli svijeta. 

24.Staljinovi uslovi za pristupanje trojnom paktu
-Dilema Staljina nije bila mala. Hitler mu je nudio partnerstvo u nanošenju poraza Velikoj Britaniji. Međutim, SSSR bi se našao usamljen nasuprot svojim partnerima iz

Trojnog Pakta koji su bili saveznici u paktu protiv Kominterne.
-Staljin je postavio uslove za pristupanje i to: povlačenje njemačkih trupa iz Finske i davanje odriješenih ruku SSSR-u u toj zemlji; pristupanje Bugarske vojnom savezu sa

SSSR-om kao i stacioniranje vojnih baza u Bugarskoj, Turskoj uključujući i Dardanele, slobodu  strateškog djelovanja na Balkanu i Dardanelima.
-Oblasti južno od Batuma i Bakua trebale su biti priznate za sovjetsku uticajnu sferu  proširenu i na Iran i Persijski zaliv, dok je Japana trebalo  da se odrekne planova u

vezi sa eksploatacijom rudnog blaga na Sahalinu.

25.Odluka o napadu na SSSR
-Hitlerovo kolebanje da li da SSSR napadne prije nego što porazi Britaniju, razriješila je Molotovljeva posjeta, i Staljinov prijedlog  uslova o pristupanju Trojnom paktu.

Osim što su blokirali njemačko širenje na Istok, Staljin nije nudio ništa za uzvrat.
-Staljin je pogrešno očekivao da Hitler neće početi rat protiv Rusije prije nego što okonča rat na Zapadu.
-Odluku o ratu protiv Rusije očekivao je 1942. Sem toga pretpostavljao je da će Hitler postaviti dodatne zahtjeve prije napada na Sovjetski Savez, a razmatrao je i

mogućnost da 1941 dođe do preventivnog rata protiv Rusije.
-Nikakavo Staljinovo manevrisanje nije moglo da spasi SSSR od njemačkog napada.

26.Pakt o nenapadanju sa Japanom
-Pakt  SSSR-a sa Japanom je zaključen 13-og aprila 1941.
-Raniji pakt sa Hitlerom SSSR-u je donio predah od dvije godine, a sporazum o nenapadanju sa Japanom omogućio mu je da sve snage sa Dalekog istoka ubaci u bitku

za Moskvu, koja je  preokrenula  ishod rata.
-Sporazum je osigurao istočnu granicu Rusije i ojačao  pregovaračku poziciju u Evropi, a postavljao je i pitanje da li Njemačka treba da ulazi u rat sa SSSR kako bi

osigurala Japanu leđa za rat sa Sjedinjenim državama.

27. Rusko-njemački pregovori i Jugoslavija
-Aprila 1941. Staljin je vodio pregovore o prijateljstvu i nenapadanju sa Jugoslavijom u trenutku kada je Njemačka tražila pravo prolaza za napad na  Grčku.
-Sovjetski-jugoslovenski sporazum potpisan je dva sata  prije nego što su njemačke trupe prešle jugoslovensku granicu.

28.Staljinove pogrešne procjene o napadu Njemačke
- Staljin je 1941.bio ubijeđen da će napad Njemačke moći da odloži. Preuzimanje položaja predsjednika vlade 6. maja 1941.  tumači se kao  pokušaj da izbjegne rat sa

Njemačkom.
-Priznavanjem marionetskih režima Njemačke priznata su njena osvajanja.
-Da bi izbjegao povod za napad sovjetske vojne jedinice  nijesu stavljene  u stanje povišene borbene gotovosti, a zabranjeno je i otvaranje vatre na njemačke povrede zracnog prostora.
-Nakon što je Njemačka objavila rat Molotov je saopštio Šulembergu da je SSSR spreman da sve trupe povuče sa granica da bi Njemačku uvjerio u dobre namjere.
-Ulazeći u rat na dva fronta njemački vrh je po drugi put u jednoj generaciji učinio nešto što je prevazilazilo njemačke sposobnosti. Kada je decembra 1941. i Ameriku ušla

u rat 70 miliona Njemaca zaratilo je protiv 700 miliona neprijatelja.