Kao hrvatski vatrogasac (od 1956. g. sve do danas član dobrovoljne vatrogasne službe, a od 1966. - 1990. profesionalac u vatrogasnoj i službi zaštite od požara na raznim dužnostima - zapovjednika VSO, referent zaštite od požara, zaštite na radi i civilne zaštite u poduzeću, inspektor zaštite od požara, rukovoditelj PVP, načelnik odjela za vatrogastvo i zaštitu od požara sa završenim osposobljavanjima za vatrogasnog dočasnika, vatrogasnog časnika, za speciljalistu zaštite od požara u ratnim uvjetima te završenom Srednjom vatrogasnom školom i Višom školom za zaštitu od požara ) ne slažem se i ne prihvaćam izjavu prve i najodgovornije osobe hrvatske vatrogasne struke na HRT tj. da >> i mnogi naši vatrogasci ne znaju što je eruptivni požara<<.
Stoga, prije svega, u interesu hrvatske vatrogasne struke, nas vatrogasaca, vatrogasnih časnika i inženjera zaštite od požara, a najviše u ime pokojnih nastavnika Vatrogasne škole koji su nam prenijeli spoznaju što je eruptivni požar otvoreno i javno protestiram s izrazima negodovanja i odbacivanja neutemeljene izjave gospodina ravnatelja Učilišta jer je ponižavajuća, uvrijedljiva i sramotna za hrvatsku vatrogastvu na početku 21. stoljeća. Neprijeporno se postavlja pitanje u čijoj je službi i za koga radi najodgovorniji čovjek za hrvatsku vatrogasnu struku. Očigledno je da najmanje za ugled hrvatske vatrogasne struke koju je teškom mukom utemeljivao od 70-tih godina 19. stoljeća otac hrvatskog vatrogastva, Đuro Stjepan Deželić, a što se nakon 130 godina minizira, omalovažava, blati. Da li je to prilog njegovoj 170. obljetnici rođenja ? (1838. - 1907.).
Ravnatelj Učilišta vatrogastva svrstao se u red, između ostalih, u one koji nisu u 19. stoljeću dozvolili da ugleda svjetlo dana Hrvatski vatrogasni zakon i koji nisu dozvolili tajniku Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice na početku 20. stoljeća govoriti o hrvatskom vatrogastvo na skupu CTIF u Bidimpešti, odnosno onih koji 1922. godine nisu dozvolili hrvatska vatrogasna odličja, te onih koji 1930. godine nisu dozvolili održavanje Skupštine Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice dok se nije >>prekrstila<< u protivpovijesni i protivnarodni naziv - VZ Savske banovine pod kojim je hrvatsko vatrogastvo minizirano, odnosno onih koji 1976. godine nisu htjeli ili nisu željeli obilježiti 100. obljetnicu HVZ, a istih 70-tih godina 20. stoljeća bili i protiv otvaranja Više vatrogasne škole u Hrvatskoj i pretvaranju tadašnje Vatrogasne škole MUP (RSUP) u centar hrvatske vatrogasne struke, jedinstvenog hrvatskog vatrogasnog učilišta.
Što je polučeno izjavom ravnatelja Učilišta? Osim ponižavanja vatrogasne struke i javnom ocjenom ili upitom da je netko potpuno zreli za ostavku na dužnost ravnatelja Učilišta vatrogastva.
Ako Učilište vatrogastva, odnosno ravnatelj, nakon 50 godina postojanja Vatrogasne škole u Hrvatskoj, ne podučava, ne krijepi i ne obogaćuje vatrogasnu struku s pojmom eruptivni požar - dokaz je izjava da danas na početku 21. stoljeća današnje vatrogastvo nezna što je eruptivni požar - autor ovih redaka želi dati do znanja da je kao polaznik Vatrogasne škole prije 40 godina u zgradi i kabinetima Učilišta vatrogastva slušao, učio i na ispitima odgovarao o eruptivnom požaru. Prvo je to bilo u nastavnom predmetu PREVENTIVA, poglavlje šumska preventiva, a zatim u nastavnom predmetu TAKTIKA u poglavljima taktika gašenja šumskih požara i opasnosti na požarištu.
Vremenski razmak od 40 godina, tj. kada se u hrvatskom vatrogastvu učilo i danas kada se ne uči o eruptivnom požaru, <<ublažuje<< činjenica da je tada ravnatelj (direktor) Vatrogasne škole bio dipl. ing. sa završenom Vatrogasnom školom u Beču, a danas je ravnatelj Učilišta dipl. ing. bez vatrogasne škole, a ustanova tj.
Škola - Učilište je tamo gdje je bila što se tiče školskog sustava.
Naime, tada je Škola bila pod RSUP-om, što je bila sve do jučer pod MUP-om, dok nije prešla u Državno upravu za zaštitu i spašavanje.
Podsjećam da je Vatrogasna škola u Hrvatskoj 60-tih godina 20.
stoljeća bila uzor i pojam u srednjoj Europi, čak se nosila sa vatrogasnim školama u Austriji. Gdje su danas one i druge, mnoge nove, a gdje je hrvatska Vatrogasna škola?
Temeljem izjave ravnatelja Učilišta vatrogastva mi vatrogasci možemo, odnosno moramo, zaključiti (prihvatiti ?) da su za smrt u požaru trave na Kornatima 2007. godine krivi sami vatrogasci jer nisu znali što je eruptivni požar. A tko je kriv zašto to nisu znali, odnosno doznali i naučili u svojoj struci
I još nešto. U ime vatrogasne struke ravnatelj Učilišta vatrogastva ni jedne riječi nije izrekao čime i kako svjetska i domaća zakonodavna, tehnička, normativna i obrazovna regulativa definira eruptivni požar za što su po njemu mnogi hrvatski vatrogasci analfabeti. Isto tako ni jedne riječi nije upotrebio, odnosno dao nama vatrogascima i javnosti do znanja kako je i da li je u planu zaštite od požara, dakako ako postoji, Nacionalnog parka Kornati ili pripadajuće Županije opisan eruptivni požar - od procjene ugroženosti do načina gašenja. Temeljem ovih činjenica neprijeporno se postavlja pitanje, a na koje nema odgovora, da li u požarima na priobalju naše Domovine prijete eruptivni požari i što je poduzeto za zaštitu od te opasnosti.
Antun Novak, ing. zop
Viši vatr. časnik I. klase
Topic: Otvoreno pismo za arhivu hrvatskog vatrogastva (Read 425 times)