To je potpuno ne relevantan predmet. Ne postoji nijedan istoriski dogadjaj za koji se moze tvrditi da se zaista desio onako kako ga danas interpretiraju. Svaki dogodjaj je samo licno, pristrano gledanje na isto, od osobe koja je zapisala. Istorija sluzi vladajucoj klasi, oni su ti koji su vlasnici iste i oni je mjenjaju po potrebi. Iskreno preporucujem svakome ko namjerava da studira istoriju-povjest iz ljubavi, da to ne radi, osim ako ima veze i ceka ga posao. Normalno, ovo govorim za interesantnu istoriju, iskopavanje kamencica ne brojim.
Za razliku od pisanja proze, pisanje ozbiljne historiografije se temelji na dokazima: materijalnim, pisanim (primarni, sekundarni, tercijalni), audio, vizualnim, oralnim (...) izvorima. To razlikuje
Ime ruže kao beletristiku koja se temelji na nekim istraživanjima povijesti, ali je njena radnja potpuno izmišljena, od neke ozbilnije historiografske literature. Suštinu činjenica se ne može interpretirati: npr. da je Treći Reich napao Poljsku 1. IX. 1939., da je na čelu SFRJ do 1980. bio Josip Broz Tito, itd.
Preljevanje šupljega u prazno? Ajde da je ovo diskusija o postmodeni i njenoj dekonstrukciji. Ali nije. Recimo da ću reći da takav stav može apriorno imati samo laik koji ne razumije historiografiju, već gleda na povijest kao na puki zbir činjenica.
Povijest kao prošla zbilja (dakle ono što se doista dogodilo u prošlosti) te (h)istorija kao društvena znanost koja proučava tu prošlu zbilju tako su prošla istina i težnja prema prošloj istini. Tako teza da je svaki događaj "samo lično, pristrano gledanje na isto, od osobe koja ga je zapisala" vrijedi možda za forme književnosti, pa i memoaristiku, ali ne i ozbiljnu historiografiju jer se ona (ponavljam!) bazira na izvorima.
Normalno da se tu može prigovoriti nekim političkim stavovima koje neki pisac zastupa ili ne zastupa privatno, pa onda i tako piše javno nešto što teži ozbiljnoj historiografiji. Ili odabiru dokaza kojima pojedinac brani neku svoju širu tezu. Pisac je samo sito kroz koje prolaze izvori. Na temelju izvora povjesničar treba težiti objektivnoj istini i pisati tako. Sad možeš prigovoriti što historiografija nije nije egzaktna znanost. Ali u sustavu humanističkih znanosti, ona je
znanost. Što se tiče nenamjernih grešaka u znanosti... Je li medicina znanost? Pa kako onda netko umre na rutinskoj operaciji?
Osim toga, tko je vladajuća klasa danas? Sad se, fala Bogu, može naći u istoj godini napisanih svakakvih knjiga., npr. i pokuda i pohvala već spomenutog Tita? Po tebi je onda "vladajuća klasa" (ili njeni pripadnici) bipolarna i ne mogu se dogovoriti da li ga mrze ili vole! Imaš i Despota i Simića, a imaš i one koje oni napadaju... Osim toga što je "interesantna istorija", a što je njena protuteža?
N.B. Povijest je dio identiteta čovječanstva, nacije, regije, pojedinca. Bez njene interpretacije ne bi znali tko smo i što smo, zašto smo tu.
Što tebe u ovom trenutku određuje kao osobu? Ajde, sad reci jedno desetak osnovnih stvari vezanih uz tvoj identitet, a ja ću ti reći kako se to razvijalo u prošlosti do ovog vremena - i oblikuje tebe danas.
Tako da sve tvoje ideje, o preljevanju iz šupljega u prazno, o irelevantnosti historiografije, o (zlo)namjernom interpretiranju prošlosti, o historiografiji kao ideološkoj službenici "vladajuće klase", o nekakvoj povjeli na "interesantnu" i "iskopavanje kamenčića" historiografiju (koju po ovom kratkom opisu vjerojatno brkaš s drugom znanošću - ARHELOGIJOM!) padaju u vodu.
Tvoj tekst mi je alarmantan jer imam osjećaj kako se u društvu ne shvaćaju na pravilan način znanstvene discipline. A ako ti je irelevantna, zašto te "svrbi" i zato moraš izreći svoj stav kad vjerojatno i sam znaš da on ne odgovara istini.
Na kraju te samo molim, ali stvarno te molim, pogotovo ako želiš dalje polemizirati napišeš koji si znanstveni časopis koji se bavi poviješću i izdaje se "u regionu" (pretpostavljam da nisi iz Republike Hrvatske po pisanju) u par godina dana uzeo u ruke? Tokove istorije, Historijska traganja, Časopis za suvremenu povijest možda? Išta? Ovo te pitam jer smatram da očito nisi upoznat s ozbiljnom historiografijom, ai možda se i varam.
P.S. A ta teza o vezama... Uf! Gledaj, upisao sam povijest u nekom boljem vremenu. Završio sam tada iz ljubavi. I kao dijete iz radničke obitelji dobio sam nakon godinu dana raznih honorarnih poslića solidan posao u struci.
Veza? Vjerovao ili ne: Ne! Bio je to moj treći razgovor za posao na istoj instituciji. Prva dva puta posao nisam dobio, ali treći jesam. Zato što me ozbiljna historiografija zanimala i jer sam se bio spreman potruditi i raditi, a ne uz pivu kukati kako je ispit težak, pa ne učiti za njega i eventualno se nakon nekog vremena provući. A onda par godina kasnije na istom mjestu kukati kako posla nema, a u isto vrijeme ne slati nigdje molbe za posao.
