Evo i mog zaključnog komentara.
Prije svega, zahvalio bih svima koji su mi tijekom i nakon natjecanja pružali podršku i stali na moju stranu. Kada se svi dokazi skupe na stranu, objektivno mogu reći da povjerenstvo na čelu s mr. sc. Marijanom Marinović (uočite da ne pišem Željko Holjevac jer sam dobio dojam da on i nema ključnu ulogu u povjerenstvu) nije ni u kom slučaju bilo u pravu.
Pošto su članci o mom slučaju izašli u raznim novinama (Večernjem Jutarnjem, 24 sata, Slobodnoj Dalmaciji), nastale su brojne rasprave, kako podrška meni, tako i podrška suprotnoj strani. Na web stranicama tih novina naišao sam na različite komentare, a uočio sam da su komentirali i neki sudionici Državnog natjecanja u Poreču.
Osvrnuo bih se ukratko na njih ne imenujući pritom nikoga posebno niti citirajući te komentare doslovno.
Jedan je učenik napisao "da su pravila bila jasno izrečena". S tim se ni u kom slučaju ne mogu složiti. Zašto? Katalog natjecanja i smotri sadrži pravilnik čiji se tekst (vezan uz sam postupak ispunjavanja testa) gotovo i ne mijenja. Tijekom sve četiri godine moga sudjelovanja na natjecanjima iz povijesti u tom tekstu nije stajalo ništa o tome da se zabranjuje pisanje bilo čega (sa strane!) osim traženih odgovora. U skladu s takvim pravilima, pisanje godina u kronološkim zadatcima priznavano mi je tri godine za redom na svim razinama pa i na županijskoj razini natjecanja u 4. razredu. Tek na državnoj razini odlučili su oduzeti bodove, što je i više nego sumnjivo, zar ne? Stvar je tim sumnjivija što je povjerenstvo pravilo budalu od mene govoreći da "nikad nisu takvo što priznavali", a mogu naći više svjedoka nego oni da je to apsolutna i besramna laž.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da su na državnom natjecanju prije samog početka pisanja testa rekli da je zabranjeno pisati bilo što po testu. Iskreno, ne sjećam se da je u mojoj učionici bilo što takvo rečeno. Svjestan toga da možda to nisam čuo, raspitao sam se među ostalim učenicima. Nekoliko učenika u mojoj učionici reklo je da takvo pravilo nije bilo rečeno, a isto vrijedi i za još dvije učionice. U jednoj od njih, naime, jedan je učenik upitao članove povjerenstva je li nužno pisati godine na priloženom bijelom papiru, odnosno je li dopušteno pisati po testu. Oni su odgovorili da nisu sigurni, da ne bi smjela biti greška, ali da za svaki slučaj piše po bijelom papiru. Očito je da neki članovi povjerenstva nisu imali pojma da to pravilo postoji (naravno, jer ono ne postoji!).
Postoji vjerojatnost da su članovi povjerenstva u nekim učionicama pročitali to sporno pravilo, a u nekima nisu - no kakvo je to natjecanje za koje se pravila negdje pročitaju, a negdje ne? Kakvo je to natjecanja za koje postoje "pravila koja se sama po sebi podrazumijevaju", a ta pravila tri godine ne vrijede, a onda jednu godinu vrijede? Pravilo koje se samo po sebi podrazumijeva je ono koje je uvijek na snazi.
Na nekim županijskim natjecanjima, pretpostavljam, županijsko je povjerenstvo reklo da nije dopušteno pisati godine po testu uz kronološke zadatke. To je stvar županijskih povjerenstava i ni u tom slučaju nije bilo nekog jedinstva. U Zagrebu se, npr., takvo (ponovno napominjem - ionako izmišljeno) pravilo nije pročitalo.
Jedan je učenik isto tako napisao da se samo po sebi podrazumijeva da se po testu ništa ne smije pisati osim odgovora. (gotovo pa prekopirani citat Marijane Marinović)
Isti učenik daje do znanja da je to općepoznato pravilo - a ako je to općepoznato pravilo, onda vrijedi na svim testiranjima, na svim natjecanjima.
To je, naravno, pogrešno. Na Državnom natjecanju iz geografije 2010. u kategoriji 3. razreda jedan je učenik pored zadatka u kojem se tražilo da se zaokruže države SAD-a koje dijele teritorij NP Yellowstone skicirao dio političke karte SAD-a s granicama saveznih država. Na tom natjecanju autor testa nije oduzeo bodove zbog toga, već je čak pohvalio učenika riječima "da ga je to dosta impresioniralo".
Prema tome, ne može se reći da na ostalim natjecanjima to pravilo vrijedi i da je ono općeprihvaćeno.
Netko je rekao i da "po testu nije dozvoljeno šarati". U Katalogu natjecanja takvo pravilo
ne postoji. Spominje se jedino da je zabranjeno naknadno ispravljati odgovore pa je za pretpostaviti da se šaranje odnosi na to. No dobro, zanemarimo postojeća pravila i
pretpostavimo da to pravilo ipak postoji.
Evo što kaže Rječnik hrvatskog jezika (u online verziji) o tom glagolu:
šárati
šárati () nesvrš. 〈prez. šȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
1. a. povlačiti crte po nečemu b. pisati, crtati bez smisla; škrabati
2. ukrašavati, uljepšavati šarama (ob. bojom) [šarati uskršnja jaja]
3. pren. razg. a. ići ovamo-onamo, lutati, vrzmati se, tumarati, krstariti b. juriti u raznim smjerovima c. ne govoriti iskreno, lagati, izvlačiti se, varati d. (u šali) biti nevjeran u ljubavi, u braku
Relevantna definicija je ova pod rednim brojem 1.
Ako se šaranjem po testu smatra definicija 1a, to bi značilo da je i pisanje odgovora šaranje.
Ako se šaranjem po testu smatra definicija 1b, onda je jasno da pisanje godine nije šaranje. Pisanje godina nije pisanje bez smisla.
U svakom slučaju, nisam u ovih mjesec dana čuo nijedan argument povjerenstva koji bi bio vrijedan spomena.
Čak su u intervjuu za Večernji list rekli samo da "nisam predao pismenu žalbu". To je jedino što su oni rekli, a da je istina. Činjenica je da nakon jednosatnog usmenog prepiranja i rasprave nisam više imao volje pisati pismenu žalbu. Osim toga, pismenu žalbu razmatraju opet isti članovi povjerenstva s kojima sam i raspravljao pa bi cijela situacija završila jednako.
Zanimljivo je da "iako ne zna što se događalo zadnje četiri godine, predsjednik državnog povjerenstva, Željko Holjevac, slaže se s tajnicom povjerenstva" (iz Večernjeg).
Te su riječi toliko apsurdne. Nije upućen u zbivanja, a slaže se s tajnicom. I onda još u idućem retku teksta dodaje kako su uvijek skidali bodove onima koji su pisali godine uz kronologiju, uključujući i mene. Očito je da nije upućen u zbivanja od prethodne četiri godine jer da je vidio moj test od 2. i 3. razreda, govorio bi drugačije.
Očito ni predsjednik državnog povjerenstva nije bogzna kako sposoban obavljati svoju dužnost.
U razgovoru s Vinkom Filipovićem, ravnateljem Agencije za odgoj i obrazovanje, na dodjeli priznanja za državne prvake (Oskara znanja), on mi je dao do znanja da
Marijana Marinović više neće biti u državnom povjerenstvu. Nisam sklon vjerovati takvim obećanjima, ali ako je to istina, mislim da će čitavo natjecanje iduće godine biti provedeno u jednoj toplijoj atmosferi bez ovakvih incidenata. Takve osobe definitivno nisu potrebne ovakvom natjecanju. To ne vrijedi samo za nju, već i za još neke članove povjerenstva, čija imena, na njihovu sreću, ne znam, inače bih ih sve ovdje nabrojao da se zna tko je sve sudjelovao u zanemarivanju pravila i stvaranju neprijateljske atmosfere na natjecanju.
Vinko Filipović mi se također ispričao i rekao da se nepravde nažalost događaju, čime je dao do znanja da se slaže s tim da je ovo što mi je učinjeno - nepravda.
Bilo bi lijepo vidjeti Marijanu Marinović i Željka Holjevca kako se javno ispričavaju. Marijanu Marinović pogotovo - za sve laži koje je istresla na natjecanju i naknadno u novinama, a Željka Holjevca za slaganje s Marijanom Marinović bez prethodne konzultacije s pravilima i istinom.
Međutim, takvu sliku nećemo doživjeti.
U svojoj borbi za pravdu nisam ni u jednom trenutku zahtijevao da se prvacima oduzmu prva mjesta u 4. razredu i da se meni naknadno dodijeli prvo mjesto.
Želio sam da se istjera pravda, utvrdi da sam ja u pravu i da se eliminiraju iz povjerenstva određene osobe. Ne zbog mene, već zbog budućih generacija. Natjecanja su za mene ionako gotova
Dao sam sve od sebe te ako Marijana Marinović ostane u povjerenstvu, to ne mora biti kraj cijele ove priče: pritisak se i dalje može vršiti dokle god postoje razlozi. U svakom slučaju, važno je da je javnost upoznata s tim (pogotovo natjecatelji iz povijesti i nastavnici povijesti) tko im je na čelu povjerenstva za natjecanje iz povijesti. Ako se slične scene ponove, bilo s M. Marinović ili nekim drugim na čelu, djelujte! Nemate što izgubiti, a ako ne budete djelovali, tko zna kojim će se još višestrukim prvacima u skoroj budućnosti oduzeti zaslužena prva mjesta.
Svim natjecateljima želim puno sreće i uspjeha u nadolazećim godinama.
Pozdrav!
