Slomljena osovina (5)
Za operaciju "Herbstgewitter" imas dobru referencu
"ZAPOVEST KOMANDANTA 5. SS-BRDSKOG ARMIJSKOG KORPUSA OD 13. DECEMBRA 1943. POTČINJENIM JEDINiCIMA ZA ZAUZIMANJE OSTRVA MLJET, KORČULA, HVAR, BRAČ, ŠOLTA I VIS[1]"
http://www.znaci.net/00001/4_12_3_176.htmPovlačenje talijanske vojne sile s jugoslavenskog ratišta, omogućilo je vladi NDH da proširi svoj teritorij na Jadran. U ustaškim vrhovima oživjelo je uvjerenje da više nema zapreke pripojenju svih onih hrvatskih krajeva, koji su se nalazili u sklopu Italije: Dalmacije, Hrvatskog primorja, Istre. Ustaška propaganda dobila je novu mogućnost za svraćanje pažnje šire javnosti s krize ustaškog režima i cjelokupnog okupacionog sistema na području NDH.
No, kapitulacija Italije osjetno je poremetila ionako nestabilan vojno-politički položaj. Bez obzira na stvarnu snagu Talijana uoči kapitulacije u zaposjednutim područjima, nagli prestanak njihove vojničke i političke vlasti ipak je stvorio velike teškoće, kako Nijemcima tako i postojećim vojnim snagama NDH. Prema ocjenama vojnih vrhova NDH, a na osnovu njih je zauziman i službeni politički stav, kapitulacija Italije, tj. slom talijanske vojske, bio je glavni uzrok naglom širenju NOP-a na području Dalmacije i čitavog obalnog pojasa. Posebno se isticala činjenica da su jedinice NOVJ, vrlo aktivne u tim danima, zaposjele niz gradova i uporišta, te došle u posjed znatnih količina talijanskog oružja i drugog ratnog materijala. Zaključak: nastalo stanje još više otežava borbu sa snagama NOP-a (IHRPH, Redovito izvješće br. 5 o stanju i dogođajima na području NDH koncem listopada 1943, neregist)
Međutim, ustaški vrhovi su, baš s kapitulacijom Italije računali na moralno-politički prestiž koji će zadobiti u stanovništvu spomenutih područja, a i vjerovali su da će sigurno zadati udarce narodnooslobodilačkom pokretu. NDH je upregla sve svoje važnije faktore u vrlo široku propagandu i diplomatsku akciju, a pod parolom »konačnog oslobođenja hrvatskih zemalja i ujedinjenja čitavog hrvatskog naroda«. Ta je akcija trebalo da bude subliminirana u Pavelićevu »proglasu hrvatskom narodu«, 9. rujna 1943, o uključenju u NDH »otciepljenih hrvatskih zemalja na Jadranu«. Simptomatična je Pavelićeva ocjena politike Italije prema NDH, koja je bila u potpunoj suprotnosti njegovu dotadašnjem držanju. Izrazi savezništva, podaništva i vjernosti, koji su stalno bili upućivani Mussoliniju i fašističkoj Italiji, najednom su zamijenjeni ocjenom da su Talijani pripojenjem i okupacijom hrvatskih krajeva »izvršili nasilje«, jer je time »velik dio hrvatske jadranske obale bio otrgnut od tiela Hrvatske«.( F. Jelić-Butić, Ustaška Nezavisna Država Hrvatska u drugoj polovici 1943. godine, n. dj., 301.) U skladu s tim, ustaško je vodstvo smatralo potrebnim da javno opravda dotadašnju protalijansku orijentaciju i sadašnje revidiranje nekih osnovnih stavova. Glavni zaokret se čini u tumačenju Rimskih ugovora, jer im se oduzima epitet uspješnog koraka u vanjskoj politici NDH, čiji je skrajnji cilj bila uspostava personalne unije Italije i NDH. Pavelić je u tzv. »Državnopravnoj izjavi o razrješenju rimskih ugovora«, koju je dao 10. rujna 1943, težište optužbe protiv talijanske vlade temeljio na tome da ona sa svoje strane nije izvršila nijednu obavezu iz ugovora, pa prema tome, oni »nisu nikada ni stupili u život«. Ne mogavši, međutim, mimoići činjenicu da je on Rimske ugovore ipak potpisao s Italijom, ovaj put je naglašavao da su oni »bili sklopljeni uz izričitu napomenu o članstvu ugovarajućih stranaka u novom europskom poredku«, pa oni gube na svom značenju time što se Italija »izdvojila od dosadanjih saveznika«.
Istodobno sa spomenutim proglasom, koji je dao preko radija u noći 9/10. rujna, Pavelić je izjavio kako mu je i Hitler iste večeri dao do znanja da priznaje za NDH »granice u kojima su uključene odciepljene hrvatske zemlje na Jadranu«.( Ustaša, 10. IX 1943) Svakako je takva podrška davala impuls daljnjoj akciji, iako je Nijemcima čitavo to pitanje bilo samo sastavni dio njihova vojničkog plana za što brži prodor i osvajanje jadranske obale. Tako je i Glaise u svojoj izjavi preko radija, koju je dao odmah poslije Pavelića, težište postavio na apel što ga njemačka vojna sila upućuje oružanim snagama NDH, da zajedno s njom izvjese »zastave Hrvatske« ne samo u Senju i Dubrovniku, »nego i na Rijeci, Sušaku, u Zadru, Šibeniku i Splitu«.( Hrvatski narod, 11. IX 1943). Istodobno je domobranski general Fridrih Navratil u svojstvu ministra oružanih snaga NDH, pročitao preko radija Pavelićevu zapovjed oružanim snagama NDH da se pridruže njemačkoj vojsci u ofenzivi prema jadranskoj obali. (Ustaša, 10. IX 1943)
Naredni dani bili su puni vijesti o razoružavanju talijanske vojske i sve gromoglasnije antitalijanske propagande. Ustaška je štampa nastavila kritiku fašističke Italije, a s druge strane, veličala je Hitlerov »politički realizam i odlučnost«. U uvodniku pod karakterističnim naslovom: »Slom 'Rimskog carstva' - Završeno zadnje razdoblje tisućgodišnje borbe romanskog i hrvatskog elementa na Jadranu - Novi vidici hrvatske politike«, Spremnost je 12. rujna 1943. tumačila kapitulaciju Italije kao značajan vojnički i politički događaj, ali koji ništa ne može značiti za konačan ishod rata. Podvačilo se da Njemačka glavni, evropski front apsolutno i sigurno kontrolira, dok iskrcavanje na Siciliji i kapitulacija Italije, na njega ne mogu utjecati. Uvodnik je pripisivao značajnu zaslugu Hitleru za vraćanje »nepravedno nam otuđenih naših krajeva«, a podvlačio je da je osnovni cilj ustaške politike koncentracija svih političkih snaga u NDH oko ustaške vlade, pošto je to jedina vlada u kojoj su Hrvati, pa jedina i može da ih predstavlja i time dobije međunarodno priznanje. U takvoj tezi već se jasno nazirala osnovna tendencija nešto kasnije pokrenute ustaške propagande oko spasavanja NDH. Govor što ga je preko radio Zagreba 19. rujna 1943. održao šef ustaške propagande Matija Kovačić, bio je i službenog karaktera. Kovačić je usmjerio glavnu optužbu protiv talijanskih vojnih zapovjednika, kojima je osnovni cilj bio da unište NDH. On je posebno ukazao na zajedničku djelatnost talijanskih komandanata i MVAC, čija su posljedica bila mnogobrojna ubojstva i pljačke u raznim područjima NDH. Time je istodobno pokušavao da izuzme Mussolinija iz takve aktivnosti.( Mussolinija su 12. rujna 1943, oslobodili njemački padobranci iz konfinacije u jednom planinskom mjestu u Abruzzima, pa je to utjecalo i na promjenu u ustaškoj propagandi protiv Italije nakon njene kapitulacije) Kovačić je nadalje, posvetio posebnu pažnju Pavelićevu proglasu o amnestiji; tim se proglasom apeliralo na Hrvate da napuštaju redove NOVJ. Poziv se naročito odnosio na Hrvate iz Dalmacije, Hrvatskog primorja, Žumberka, Gorskog kotara, Like, koji su, prema Kovačiću, stupili u redove NOVJ zbog politike »protuhrvatske talijanske soldateske«, a u »ogromnoj većini nisu komunisti«. Nasuprot tome, Kovačić je prisustvo Nijemaca objašnjavao kao pomoć ustašama protiv »talijanske urote«, negirajući gledišta da su oni okupatori u NDH.( Kovačićev govor štampan u brošuri: Neuspjela urota talijanskih generala, Draže Mihajlovića i Tita protiv hrvatskog naroda i države, Zagreb 1943)
Ustašama je naročito bilo stalo da što uspješnije uspostave vlast u Splitu, a 27. rujnu, danu kad su Nijemci zauzeli taj grad, ustaška je propaganda davala izuzetno značenje. U tom povodu Budak je preko radio-Zagreba održao poseban govor, 28. IX 1943, koji je bio karakterističan po isticanju savezništva NDH i Trećeg Reicha, (Nova Hrvatska, 29. IX 1943).) U Split je s Nijemcima došao i sam E. Bulat, koji je imenovao načelnika općine.( Nova Hrvatska, 3 i 9. X 1943) Kakvo je, međutim, bilo stvarno stanje u Splitu, najbolje potvrđuju Nardellijevi brzojavi, u kojima se žali vladi NDH, da je Split, otkad je u njemu uspostavljena ustaška vlast, »ostao sasvim odsječen od Hrvatske«.( AH, Fond Sabora NDH, Preds. spisi, brzojavi od 2. i 16. XI 1943, neregis) U Zadru je potpuno propao pokušaj ustaša za uspostavom vlasti, koji je uslijedio odmah poslije Pavelićeva proglasa. Njemački je zapovjednik tvrdio da je Zadar talijanski grad, pa je uskoro zatražio da se iz njega udalje i svi službeni predstavnici NDH, te da se ukine generalni konzulat NDH i svede na rang »povjereništva« NDH.( IHRPH, MF 3, sn 196-202, elaborat: Događaji u Zadru nakon kapitulacije Italije, 8. rujna 1943) U Šibeniku, Skradinu, Kistanjama i Kninu, ustaše su uspjeli da samo privremeno uspostave povjerenike.( IHRPH, Fond NDH, Preds. vlade NDH, 28. IX 1943, dopis upućen Nardelliju, neregis) NDH je pokazala interes i za Boku, ali su ondje Nijemci, uspostavili svoju vlast, oslanjajući se na dotadašnji općinski aparat.( IHRPH, Fond NDH, izvj. stožera Dubrava od 26. IX 1943, neregis)
Topic: Slomljena Osovina (1) - Utjecaj kapitulacije Italije na narodnooslobodilacki pok (Read 4882 times)