Diskutirao sam naime ovih dana s jednim lenjinistom, koji žestoko brani svog junaka, tvrdeći da je ovaj baš uvijek bio u pravu protiv baš svih protivnika - socijalrevolucionara, anarhista, menjševika, "lijevih komunista", Kamenjeva, Zinovjeva, Trockog, Staljina, Buharina, Kauckog... da ništa ne vrijede sve one opomene i kritike od strane sijaset različitih ljudi, Kropotkina, Rusella, koji su predviđali stvaranje vladavine birokracije itd... Pa nekako ispada, nasuprot teoriji "historijskog materijalizma" da je u pitanju čin stvaranja iz ničega, stvaralaštvo genija.
Uostalom, vidi se to i kod suvremenih fanatičnih antikomunista, koji Lenjina, kao i Tita idr., doživljavaju slično, samo kao genija zla. Samo što kod njih naravno to ne mora biti u proturječju s njihovom načelnom teorijom povijesti.
Pa sam onda, surfajući, naišao na ovo. Može se gledati i s te strane, kao sarkazam na tu vrstu neumjerenog veličanja.
Lawrence nije morao ustrojiti "vojsku" već je došao u već postojeću, a u potpunosti je nemoguće da bi u roku od 2 mjeseca mogao stvoriti bilo kakvu značajniju postrojbu u Palestini
Naravno da nije, piše "uz podršku", značajne postrojbe stvorili su boljševici!

Što se tiče međunacionalnih odnosa, to je jedna stvar u kojoj PMSM (Po Mom Skromnom Mišljenju), moramo dati boljševicima plus, usprkos diktaturi koja je nekad protiv nekih naroda bila žešća, stvarno su se trudili i imali uspjeha u podizanju raznih zaostalih naroda, propagiranju suradnje među narodima i izbjegavanju imperijalizma, pa je priznato pravo na samoopredjeljenje do samootcjepljenja za 15 saveznih republika (i zapravo, unatoč nekoliko loklanih ratova, gleddajući kompliciranost situacije, sve je prilično mirno prošlo i te države često razumno surađuju).
Naravno, ne znam gotovo ništa o tom razdoblju u Turskoj, ali mogu zamisliti uspješni politički pokret koji bi bar donekle prevazišao međusobne sukobe u borbi protiv turske imperije, uključujući i Židove i Arape.
A možda ipak možemo zamisliti i jednu takvu budućnost? I tome takve priče mislim služe, da nam oslboode imaginaciju, prelako je upasti u kolotečinu da se u povijesti ponavlja uvijek isto i da ničeg novog ne može biti (ta pesimistička filozofija prošlosti važna je kod Franje Tuđmana). Možemo li zamisliti budućnost, u kojoj Židovi i Palestinci surađuju na obostranu korist? Te Židovi i Arapi općenito? Lenin ili netko drugi, bilo bi napredak.

Stvar nije sasvim originalna, čitao sam neke slične stvari.