Hrvatski povijesni forum

Postavljam ovo pitanje zbog svega onoga što se u Hrvatskoj događa od 1990. na ovamo. Ruše se spomenici partizanskim borcima, stalno govori o navodnim komunističkim zločinima, javno se veliča NDH, dižu ustaški spomenici, prave predavanja koje potiču revizionizam, služe mise za ustaške zlotovore, hapse antifašisti itd. Očito da ne. Kako to promijeniti? Ja znam da je Hrvatska uvijek bila i ostala antifašistička ali ta manjina sramoti Hrvatsku i želi je prikazati kao nacifašističku zemlju.

Većina Hrvata su antifašisti, to je neosporno, kao što je neosporno da su oni koji to osporavaju puno glasniji od te iste većine. Dok čovjek čita članke po različitim medijima, posebno forumima, stekne dojam da je Hrvatska otvoreno fašistička zemlja. Međutim, onda se dogode izbori, kao nedavno, gdje čak i umjereno desne stranke dožive teški poraz, poput HSS-a ili HSLS-a.  Slično se sad dešava i s referendumom oko EU, gdje se gotovo isključivo čuje glas eurofoba, ali stvarnost će se pokazati drukčijom. Ali, nije Hrvatska po tom pitanju izuzetak. I u Francuskoj postoji puno intelektualaca koji osuđuju obračune s kolaboracionistima nakon Drugog svjetskog rata nazivajući ga "drugim" jakobinskim terorom. Tamo je čak jedan ekstremni desničar ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Ili recimo donedavno je u Italiji u vlasti participirala otvoreno profašistička stranka. Od takvih pojava ne treba bježati, nego ih do jedne granice tolerirati kao dio demokracije.  U Hrvatskoj je zasigurno četiri i pol desetljeća jednostranačja sada pojačalo strasti onih koji se zalažu za reviziju povijesti.
Ono što je neosporno jest to da većina ljudi uopće ne poznaje povijesne činjenice, ali to mnoge u Hrvatskoj ne smeta da pod utjecajem dnevne politike lijeve ideje i antifašizam  promatraju kao nešto zastarjelo i glupo, štoviše zlo. Ljudi papagajski ponavljaju vijesti iz novina, ne razmišljajući o nekim dugoročnim zajedničkim ciljevima, već ih jedino zanimaju potrošnja i užici, ukratko podredili su se krajnjoj sebičnosti. Nekako vjerujem da će sljedećih godina ipak doći do stanovitog otrežnjenja, pa će se uvidjeti vrijednost suverene i narodne politike, socijalizma i ideja internacionalizma o kojoj su sanjali mnogi ljudi zadnjih stoljeća, pa i oni koji su se borili u antifašističkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu. To što se njihove ideje nisu realizirale na adekvatan način ne umanjuje vrijednost i slavu njihove borbe!
Ali, da budem i sasvim konkretan. Usporedite recimo "slavne" ustaške i domobranske bitke sa bitkom a Sutjesci. Bitka na Sutjesci je herojstvo bez premca u 20. stoljeću na Balkanu, što uostalom potvrđuju i njemački izvještaji. Proboj iz tog obruča donio nam je slavu u cijelom svijetu i odjednom su za nas znali od Washingtona od Moskve. Sam Hitler nadgledao je ovu akciju, uglavnom su je izvele elitne njemačke jedinice u nevjerojatno povoljnom omjeru snaga i nisu uspjeli u svom naumu-uništenju partizanskih snaga.  Čuveni partizanski komandant Crnogorac Sava Kovačević doprinijeo je slobodi i slavi Hrvatske više nego tri Crne legije zajedno.  Doista je sramotno da o tome danas u Hrvatskoj nitko ništa ne zna, kao ni o stradanjima gotovo isključivo hrvatskih postrojbi u bici na Sutjesci. Možda bi netko mogao ponešto saznati i o njemačkoj taktici borbe "bez" zarobljenika, uključujući ubijanje ranjenika, medicinskog osoblja i izbjegle djece. I nad takvim stvarima bi se trebalo sažalijevati, ako već želimo biti kršćanski suosjećajni i posebno objektivni! Ne bi bilo loše nešto više o tome pročitati i na stranicama povijest.net!

Isitna je ovo što vi kažete. Ali ja ne želim ulaziti u polemiziranja u političke priče o stvaranju nekog novog socijalizma. Da se mene pita postojale bi samo dvije stranke. Zna se koje. One bi operirale unutar dopuštenih parametara pa na izborima ne bi javnost trovali Schwartz i SRP.

Po meni bi se trebalo u školama temeljitije učiti o NOR-u, hrabrije osuditi NDH, snimati edukativne emisije na tv-u itd.