Zašto je ustaški režim bio tako strog prema Židovima? Vidimo na primjeru drugih osovinskih zemalja koje nisu provodile holokaust ili bar ne u tolikoj mjeri kao što su Italija, Danska, Norveška, Nizozemska.
Antisemitizam je bio jedna od važnih i nezaobilaznih promidžbenih postavki u djelovanju medijsko-promidžbenog sustava NDH. Antisemitski prilozi mogu se pronaći u svim proizvodima medijsko-promidžbenog sustava NDH – novinama i časopisima, knjigama i brošurama, lecima i plakatima, filmovima i radijskim emisijama. Hrvatska historiografija dosad nije ozbiljnije pristupila istraživanju i analizi djelovanja medijsko-promidžbenog sustava NDH, pa tako ni antisemitizma kao važne promidžbene postavke.
NDH je kao članica «novog europskog poretka» i bliska saveznica nacističke Njemačke prihvatila mnoge postavke nacionalsocijalističke ideologije i njezinog pogleda na svijet. Pritom je isticana sudbonosna uloga nacističke Njemačke za budućnost europske civilizacije. Sve to ne bi bilo moguće bez «velebne» pojave poglavnika dr. Ante Pavelića te njegove vizije budućnosti Hrvatske i Europe. Istodobno su prihvaćene nacionalsocijalističke postavke o neprijateljima «nove Europe» i njezinih naroda, među kojima su glavnu ulogu imali Židovi. Oni su u sklopu antipropagandnog djelovanja svrstani u skupinu neprijatelja, koji na različite načine rade na uništenju hrvatske države i cijeloga hrvatskoga naroda.
Židovi su prikazivani kao rasno nevrijedni zli vladari svijeta, čija navodna gospodarska i financijska dominacija predstavlja prijetnju opstanku europske kulture i civilizacije, a napose malih europskih naroda. Pritom se promidžba NDH nije zadržala samo na navodnoj prijetnji koju oni predstavljaju za budućnost Europe i europskih naroda, nego je također isticana i navodna negativna židovska uloga u prošlosti. Osobito je isticana navodna dosljedna židovska povezanost s označenim neprijateljima malih europskih naroda, ponajprije s Velikom Britanijom i SSSR-om. Pritom je «žido-boljševički» SSSR prikazivan kao tvorevina koja istodobno provodi nekadašnju staru rusku politiku podjarmljivanja malih naroda europskog istoka i jugoistoka i novu boljševičku politiku njihova istrebljenja. Za to su okrivljivani Židovi, koji su prikazani kao stup komunističke ideologije i temelj boljševičke vlasti SSSR-a. Velika Britanija, a u manjoj mjeri i SAD, prikazivane su kao zemlje koje su «izdale» Europu zbog svojih sebičnih interesa, ali i zbog navodno prevladavajućeg židovskog utjecaja u njima. One su Europu odlučile «izručiti» na milost i nemilost «neprijatelju europske
civilizacije i uljudbe», čime su pristale na spomenuto uništenje malih europskih naroda. Zbog toga je kao jedina nada europske budućnosti isticana nacistička Njemačka, čiji se rat protiv SSSR-a prikazivao kao sudbonosna bika za opstanak Europe i njezine civilizacije. Postavka o «žido-boljševičkom» zlu primijenjena je i na domaće prilike, pa je Titov partizanski pokret također označavan na takav način. Značajna zastupljenost Srba u tom pokretu prikazivana je kao dio svojevrsne protuhrvatske urote, čiji je navodni cilj bila ponovna uspostava velikosrpske Jugoslavije. Ta bi Jugoslavija bila komunističke naravi, a sprega «četnika-komunista» i Židova dovela bi do potpunog uništenja hrvatskog naroda. Zbog toga je kao jedina nada za opstanak Hrvata isticana borba za održanje Nezavisne Države Hrvatske i pobjedu Osovine.
Vrhunac antisemitskog djelovanja promidžbe NDH bila je izložba pod nazivom «Židovi. Izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. IV. 1941. Rješenje židovskog pitanja u N.D.H.», koja je u organizaciji DIPU-a održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu od 1. svibnja do 1. lipnja 1942. Brojne podatke i uvid u izložene ilustracije i panoe pruža mala brošura-katalog izložbe, koji je objavljen pod gornjim naslovom u izdanju DIPU-a.
Rad na stvaranju izložbe iskorišten je za snimanje kraćeg «prosvjetnog slikopisa» pod naslovom «Kako se stvaraju izložbe», koji je u produkciji Državnog zavoda za slikopisnu službu «Hrvatski slikopis» objavljen u proljeće 1942.
izvor:dr. sc. Mario Jareb,Hrvatski institut za povijest, Zagreb,Antisemitizam u medijima i promidžbi Nezavisne Države Hrvatske
