Hrvatski povijesni forum

Quote from: Drinjanin on July 23, 2009, 09:08:29

Ja uopce neznam kako korisnik "zumman" nade vrimena za ovakve razprave s ovakvim ljudima

Vrlo jednostavno: on uopće ne raspravlja, samo ponavlja parole tadašnje ustaške propagande.

U Drugom svjetskom ratu veliki broj Hrvata bio je na antifašističkoj strani (200.000 sudionika Narodnooslobodilačkog rata). Mnogo ih je podržavalo kvislinšku tvorevinu NDH, pa je narod zaista bio duboko pocijepan. Sa Srbima je bio isti slučaj. NDH je svoju sudbinu u potpunosti vezala uz fašističke sile, i njihovim porazom prestala je postojati. Zahvaljujući ZAVNOH-u i Narodnooslobodičačkom pokretu, pak, nastala je Narodna Republika Hrvatska, čiji je nasljednik današnja Republika Hrvatska.

To su činjenice. Ostalo je izražavanje tvojih političkih preferencija.

Pogledaj naslov: "Suradnja četnika i ustaša". Imaš li što na tu temu reći? Najlakša stvar kad pričamo o povijesti je razbacivati se velikim riječima o generalnom smjeru i smislu povijesnih zbivanja. Đavo je u detaljima. 

Quote

Drinjanin ne samo da sve zna o hrvatskoj povijesti, već on "kuži" i hrvatsku ustavnost, štoviše izruguje joj se! Trebamo li uopće dalje raspravljati s čovjekom koji se de facto legitimira kao rušitelj hrvatske države? Trebamo li se zapitati da li takvi dolaze na ove forume kao obični građani ili po želji određenih krugova neprijateljskih hrvatskom narodu?

Dakle, umiesto da raspravljas kulturnim dialogom o navedenim cinjanicima, ti napadas moju osobu. Tipicno balkanski, cestitam. Ja nikada nisam bio niti cu biti rusitelj bilo koje Hrvatske Drzave, to su ti otac, djed, mozda i pradjed, moji redom su oduviek bili na Hr stranu.

Quote

Osvrnut ću se samo na jednu tvrdnju: za broj od 130000 ustaša i domobrana ukupno molim konzultirati Josipa Jurčeviča i knjigu Bleiburg. Nadam se da Jurčevića nitko neće proglasiti jugoslavenom, ali ni to me ne bi začudilo, obzirom da su slični provokatori več i kardinala Bozanića proglasili antihrvatom.

U personalni intervju s Jurcevicom, on zapravo nije mogao reci stvarne brojeve, stalno je skakao okolo tog pitanja, i tako se dakako sramotio na popularni radio program Australski Hrvata.

3) Copies of official NDH documentation held in Australia - which state that:

The Ustasa Army in the Independent State of Croatia, as combined units of HOS-a, had on 1 May 1945
a full total of approximately 132,900 soldiers and officers – formed in 153 active battalions and 26 standing active brigades

In all 19 divisions – Domobrans approx. 100,400 (43%)
In all 19 divisions – Ustasas approx. 132,900 (57%)
In total: approximately 233,300 (100%)

To this needs to be added the various infantry divisions still training in Germany just before the end of the war (eg: 369th Devils division, 373rd Tiger division, 392nd Blue division), plus the assisting branches MINORSA which included medical, educational and financial personnel, plus there was the Airforce, Navy and Rangers. Adding many more to the number.

-Suzanne Brooks

Jurcevicev krug jest u Zagrebu i on nesmije - kao i za vrieme bivse jugovine, minimalizirati NOB, a ona je po ovim stvarnim podatcima minimalizirana.

Quote

Njemačka je dva puta pokrenula i dva puta izgubila rat. U oba rata donijela je Europi ogroman broj mrtvih i neizreciv broj ljudskih patnji i materijalnih razaranja. Bilo je pravedno da ta država ne samo bude poražena, već i kažnjena, zajedno sa svima onima koji su joj bezrezervno pružali podršku. To je normalna i posve moralna ratna logika. U tom smislu NDH je doživjela što je morala
doživjeti.

Dakle ti opravas najveci pokolj nad bilo kojim narodom do dana danasnjeg u Europskoj poviesti, dali ti mozda takoder neagiras holokaust?

Quote

Tko je tjerao Nijemce da dolaze ovdje i da zajedno sa svojim slugama ustašama, Talijanima, Mađarima i četnicima izvrše brojne ogromne pokolje civila na području današnje Hrvatske, a Bosnu bolje i da ne spominjem? Protjerivanje Nijemaca, Talijana i ustaša van iz Hrvatske nakon toga bilo je pravedno, što god tko mislio o tome.

Kao prvo, Ustase, Hrvatsko vodstvo i ostale dielove HOSa kao i tisuce i tisuce Hrvatski nevini civila su se dobrovoljno povukli iz zemlje. Hrvati, po najvecem mjeru, su imali pravo na samoobredenje, stvorili su svoju drzavu - takvu su priliku imali jedino pod vodstvom Dr. Pavelica - i Hrvatska je tada bila napadnuta. Hrvatska je bila jedina legitimna drzava deFacto i deJure na podrucima bivse kraljevine - svi pobunici su dakle zapravo to - pobunici, nista drugacije od velesrpski sila u Domovinskom Ratu, u tzvk. RSK koji su se digli protiv moderne Hrvatske Drzave. Mozemo se zahvaliti Slobodanu, sto je iztaknuo jasno zasto se JNA bori, jer da je se JNA borio za jugoslaviju a ne za veliku srbiju (sto je jugoslavija zapravo i bila) propala bi i ova Hrvatska Drzava jer pola Vas jugoslavena bi se borili za jugoslaviju.

Dali su bili pokolji, naravno, ali kao sto znamo, od pocetka, kada Hrvatska nije bila organizirana - ljudi su na svoju ruku isli klat ljude zbog desetljecima srpske hegemonije u prvoj jugoslaviji. Dr. Pavelic se protivio tome, i ubrzo uhitio, osudio i reformirao te tkzv "divlje Ustase'. Ovo su tipicna diela jednog entiteta gdje nema formiranih institucija, te i gdje je ratno stanje - imas si sto primjera u cielom svietu - pogledaj si Operaciju Oluju, ili na manjem - pogledaj si NewOrleans, nestalo pravde, policije, reda i td. Narod - normalni civili su poceli raditi sto im je volja. Kaos - naravno.

Quote

Hrvatski partizanski pokret omogućio je Hrvatskoj opstojnost i pripadnost pobjedničkoj strani i ta politika ne samo da je spasila Hrvatsku, već joj je relativno brzo (45 godina u povijesnom trajanju nije neki predugi period) omogućila stvaranje samostalne i demokratske Republike Hrvatske. Stoga, što više Hrvatska bude inzistirala na svom antifašizmu to će više hrvatskoj državi biti osigurana trajnost i prosperitet.

Ne postoji "Hrvatski" partizanski pokret, samo jugoslavenski. Ako je postojao "Hrvatski" partizanski pokret - on bi se tako nazivao, a i u tom smislu bi mogli rec da se srbi nisu bunili u Hrvatskoj, nego su to bili "Hrvatski cetnici" - ako je tito Hrvat, onda je i pop Momcilo Djujic. Biti na pobjednickoj ili ne porazenoj strani nema veze - barem ne za Hrvate jer biti na tu pobjednicku stranu jest znacilo poraz, jer su Hrvati bezvoljno utrpani u novu jugoslaviju.

Danas, Vami balkancima jest vazno biti na strani koja pobjeduje - to je vama 'muskarcima' sa sela najbitnija stvar - I Njemacka i donekle Italija, te Spanjolska, Bugarska i td. svi su bili na porazenoj strani - a gdje su oni danas a gjde je Hrvatska?

serboslavija je odgurala Hrvatsku 50+ godina unazad od ostalog civiliziranog svieta, zato vi vako raspravljate, zato nema kulture na balkanu i zato vam vladaju oni isti kao i prije - lustracija? Kakva je to onda pobjeda kad je Hrvatska izgubila naj vise od bilo kada u povjest Hrvata od 1945 - 1995, hvala jugoslaviji i jugoslavenima. Ako ste vi jugoslaveni danas Hrvati, mene je sram rec da sam Hrvat.

Quote

Ali, nije normalno tvrditi da je NDH bila jedina država koja je realno izražavala volju hrvatskog naroda, a da su partizani za svoj plan imali uništenje ne samo hrvatske države, već i hrvatskog naroda. Takve ideje vrlo su štetne već i u političkom smislu, a u povijesnom su upravo bespredmetne.

NDH jest bila to i to ti je sam priznao partizanski general Tudman. Partizani su unistili Hrvatsku i Hrvatski narod vise nego sto bi 10 NDH mogli napraviti. Partizani su se borili za jugoslaviju, ne za Hrvatsku, po tvojoj logici, cetnici se nisu borili za Srbiju, nego za Hrvatsku u sklopu Velike Srbije - koja je razlika?

Ti si ocito pun retorike a nemas si nikakvi argumenata, ponavljas ono sto te komunisticki rezim jugoslavije i Republike Hrvatske ucio, tebi ne dolazi u obzir iztraziti bilo sto suprotno od ovog tvog "misljenja". Ja mogu obraniti NOB i jugoslaviju kao sto znam vrlo dobro obraniti NDH i Ustaski Pokret - na razini sto Vi necete moc svatiti za jedno 50 godina.

Quote

1) Suzana Bruks kuži hrvatsku povijest bolje od Josipa Jurčevića.

Hrvatsku povjest u okvir 1941-1945 da. Zena zivi u Australiji i citira stvarne dokumente - primary sources, i oni dakako su vise stvarnost u Australiji sto se tice Ustastva nego u RH. Ona takoder moze doci do nikada videne dokumente koje ima g. Visnja Pavelic - dok nitko u Hrvatskoj, do neki dan osim Jakova Sedlara, moze doc.

Quote

2) u Zagrebu nije dozvoljeno pisati istinu o hrvatskoj povijesti

Nije

Quote

ustaše nisu pobjegli iz zemlje niti su protjerani, već su se oni dobrovoljno povukli.

Da, i Dr. Tudman je imao slicni plan kada bi Republike Srpska Krajina (RSK) podjelio RH u 2. Ali kada su se povukli snage HOSa u Drugom Svjestkom Ratu oni su se odlucili predati.

Quote

dr. Pavelić protivio se pokoljima.

Da, Dr. Pavelic je bio pravnik, stvarni, a i podpisnik medunarodnih konvencija rata. Ako mi mozes navesti bilo koji dokument gdje je on naveo da se bilo tko ubija, bio bih jako zainteresiran te i zahvalan.

Quote

Ma gdi bi postojao hrvatski partizanski pokret.

Nikada u poviest svieta nije postojao jedan pokret koji se nazivao "Hrvatski Partizanski Pokret", nikada.

Quote

Njemačka i Italija su napredovali nakon WWII, a Hrvatska ne.

Da to jest i to je jako vidljivo danas. Ne govori se u teritorijalnim smislama, to su price takoder za seoske lole sa balkana.
Do 60-tih gradani serboslavije su mislili da zive o najbolju zemlju na svietu, te da je veseli bravar jedan od "naj pametniji" covjeka diljem svieta. Danasnji i jucarsnji intelektualci poput "Dr." Tudmana te i "Magistara" Dapica su kupovali diplome i tako se to radilo - akedemija, osim u kemijskim i fizickim krugovima je pala do dno dna. Ekonomija ... da se i ne spominje. Obrazovanje, ajme meni.

Quote

Tuđman je bio partizanski general.

Tudman je bio partizan a kasnije General JNA. titin general, bivsi partizan, isto sranje drugo pakovanje.

Tudman je bio partizan, te sudielovao u najveci pokolj nad Hrvatima u povjest Hrvata. Ali jbg stvorio je Drzavu, pa smo zahvalni.

Quote

Ja sam Hrvat, a ti?

Proud Canadian.

Quote

BR. 89
ZAPISNIK O SPORAZUMU IZMEĐU PREDSTAVNIKA OZRENSKOG,
TREBAVSKOG I ODREDA »KRALJ PETAR II« I NDH OD 28. MAJA 1942. O
SARADNJI U BORBI PROTIV NOP-a U ISTOČNOJ BOSNI1
ZAPISNIK
Sastavljen dne 28 svibnja 1942 u s. Lipcu između predstavnika državne vlasti Nezavisne
Države Hrvatske: Velikog Župana pri predsjedništvu Vlade Dr Milana Badovinca,
pješačkog pukovnika Bogdana Majetića zapovjednika IV. pješačke divizije i ustaškog
podpukovnika Ivana Šojate s jedne strane i zapovjednika Ozrenskog četničkog odreda
Cvjetina Todića, načelnika štaba Cvjetina Djurića i Branka Stakića, te predstavnika
Trebavskog četničkog odreda zapovjednika Save Božića (svećenika), Petra Arnautovića
načelnika štaba i Đoke Miloševića kao i opunomoćenika četničkog odreda Kralja Petra II.
svećenika Save Božića, Petra Arnautovića i Đoke Miloševića s druge strane.2
Na sastanku zaključeno je slijedeće:
I.
Pripadnici Ozrenskih četničkih postrojbi sa područja koje je ograničeno sa zapada: r.
Bosnom od utoka r. Spreče, do utoka r. Krivaje; sa sjevera: r. Sprečom do granice općine
Puračić; sa juga: r. Krivajom od utoka u r. Bosnu do s. Podvolujak i zatim uključivo sela:
Trnići, Podstoga, Hadžići, Milje-vići, Cvijanovići, Bare do r. Krivaje; sa istoka: uključivo
s. Vu-kovina, Pribitković, Lozna, Orahovica, Musl. Milino Selo, Sižje do r. Spreče;
Pripadnici Trebavskih četničkih postrojbi sa područja koje je ograničeno sa zapada: r.
Bosnom od utoka r. Spreče do r. Tarevci; sa sjevera: isključivo s. Tarevci, a uključivo
sela: Simići, Skugrić, Gornji Skugrić, Skugrić Donji, Krečane; sa istoka: uključivo sela:
Rajska, Srbska Zelinja, Skipovac, Lukavica; sa juga: uključivo sela: Kostajnica, Stanić
Rijeka i Lukavica.
Pripadnici četničkog odreda Kralja Petra II. sa područja koje gornji opunomoćenici ne
mogu sada ograničiti (ovo će naknadno učiniti zapovjednik tog odreda);
Priznaju vrhovničtvo Nezavisne Države Hrvatske i kao njeni državljani izrazuju lojalnost
i odanost njenom poglavaru, poglavniku i privrženost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
II.
Predstavnici gore pomenutih četničkih postrojbi sa svim svojim postrojbama prekidaju
današnjim danom sva neprijateljstva prema vojnim i građanskim vlastima Nezavisne
Države Hrvatske.
III.
Na gore opisanom području Hrvatskog državnog vrhovničtva, Hrvatska državna vlast
uspostavlja svoju redovitu vlast i upravu, a četničke postrojbe sa svojim predstavnicima
obvezuju se u svakom pravcu pomagati državne vlasti Nezavisne Države Hrvatske u
sređivanju općih prilika na ovom dielu Hrvatskog Državnog područja, te im u tu svrhu
pružiti svaku pomoć.
IV.
Obje ugovarajuće strane sporazumne su:
1. — Da za vrieme trajanja iznimnog stanja samoupravnu vlast na opisanom području
vrše zapovjednici četničkih odreda, odnosno po njima imenovane općinske vlasti, pod
kontrolom vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
2. — Da dok postoji opasnost od partizanskih oružanih bandi četničke postojbe surađuju
dobrovoljno sa Hrvatskom oružanom snagom na suzbijanju i uništavanju partizana i da u
tu svrhu zadrže oružje pod kontrolom Hrvatskih vojnih vlasti.
3. — Zapovjednici četničkih postrojbi obvezuju se u što kraćem roku, a najdalje za
mjesec dana dostaviti zapovjedniku 4. pješačke divizije u Doboju iskaz svojih postrojbi
sa podacima navedenim u dva obrasca u prigibu3 (ljudstva i naoružanja).
4. — Svaki onaj koji se zatekne sa oružjem, a nije naveden u izkazima smatrati će se za
obje strane kao odmetnik.
5. — Kada prestane potreba za držanje oružja kod četničkih postrojbi ove će ga predati
Hrvatskim državnim vlastima uz nagradu koje će se odrediti.
6. — Streljivo u koliko to situacija bude zahtjevala izdavat će Hrvatske državne vlasti
četničkim postrojbama.
7. — Četnici, koji budu ranjeni u borbi sa partizanima mogu se liječiti u bolnicama i
ambulantama kao i ostali pripadnici oružane snage Nezavisne Države Hrvatske.4
8. — Pripadnicima četničkih postrojbi priznaće se nagrada i odlikovanje u koliko se
istaknu u borbi protiv partizana.
9. — Da se udovicama i siročadi čiji bi hranioci pali u borbi protiv partizana dodjeli
podpora od strane države u smislu postojećih zakonskih propisa koji vriede za sve
državljane Nezavisne Države Hrvatske.
10. — Žitelji pomenutih područja u pogledu prehrane uživaju ista prava kao i ostali
državljani.
11. — Obiteljima čiji su hranioci u Njemačkom zarobljeničtvu, a ne pripadaju
partizanima isplaćuju podporu u smislu postojećih zakonskih propisa; da se izplaćuju
mirovine i rente radničkog osiguranja svima onima, koji na to imaju zakonsko pravo, a
lojalni su građani.
12. — Žiteljstvu navedenih područja u koliko budu imali preporuku od četničkih
zapovjednika dozvoli zaposlenje na državnim i drugim javnim radovima.
13. — Da se po mogućnosti vrate ljudi koji su odvedeni u logore, a po preporuci i iskazu
zapovjednika. Dok se ne vrate, da se izda potpora njihovim porodicama, ako su
siromašnog stanja, kao obiteljima onih, čiji se hranioci nalaze u Njemačkom
zarobljeništvu.
14. — Da se svima izbjeglicama dozvoli nesmetan povratak svojim kućama, a u koliko
su stradali, da im se dodjeli pomoć, kao i svima ostalim postradalim državljanima
Nezavisne Države Hrvatske.
15. — Da se dozvoli kretanje i izmjena dobara, kao i ostalim građanima Nezavisne
Države Hrvatske u smislu postojećih propisa.
16. — Da se po mogućnosti omogući izmjena postojećih jugoslovenskih novčanica sa
ovih četničkih područja, a po izkazu koje će predložiti četnički zapovjednici.
V.
Četničke postrojbe sudjelovat će dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju komunističkoboljševičkih
bandi zajedno sa ostalom oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske,
pod općom zapoviedi zapovjednika ove oružane snage, pri čemu će zapovjednici
četničkih postrojbi zapoviedati svojim postrojbama.
Četničke postrojbe mogu izvoditi samostalne potrebne akcije protiv partizana, no o
ovome će na vrieme izvjestiti zapovjednika Hrvatske oružane snage.
VI.
Obe stranke se obvezuju da će sve tačke ovog ugovora točno ispunjavati i da će sa svoje
strane učiniti sve da svi organi kako jednih tako i drugih uglavnika ovog sporazuma se
pridržavaju.5
VII.
Gornje odredbe ovog ugovora stupaju odmah na snagu.6
LIPAC, dne 28. SVIBNJA 1942.
ZA OZRENSKI ČETNIČKI ODRED ZAPOVJEDNIK,
Cvijetin Todić, v.r.
NAČELNIK ŠTABA
Cvijetin Đurić v.r.
SAVJETNIK ŠTABA
Branko Stakić v.r.
VELIKI ŽUPAN PRI PREDSJEDNIŠTVU VLADE
Dr. Milan Badovinac, v.r.
ZAPOVJEDNIK 4. PJEŠADIJSKE DIVIZIJE
PUKOVNIK Bogdan Majetić v.r.
ZA TREBAVSKI ČETNIČKI ODRED: ZAPOVJEDNIK
Savo Božić v.r.
NAČELNIK ŠTABA
Petar Arnautović v.r.
SAVJETNIK ŠTABA
Đoko Milošević v.r.
USTAŠKI PODPUKOVNIK
Ivan Šojat v.r.
OPUNOMOČENICI ČETNIČKOG ODREDA KRALJA PETRA II. DELEGATI
TREBAVSKOG ODREDA:
Sava Božić v.r. Petar Arnautović v.r. Đoka Milošević v.r.
ZA TOČNOST PRIEPISA JAMČI:
M. P.
GLAVAR STOŽERA 4. DIVIZIJE, Glst. bojnik
27/V. Kadić
1 Prepis originala (pisan latinicom i umnožen na šapirografu) u Arhivu VII, Ča, k.
235, reg. br. 1/13 (BH-X-926).
2 Sastanak je predložio štab Ozrenskog četničkog odreda (vidi dok. br. 82).
3 Obrasci br. 1 i 2 nalaze se u Arhivu VII, ANDH, k. 55, reg br. 44/2).
4 Vidi dok. br. 96. 278
5 Isti takav sporazum su sa NDH (14. juna 1942. u Zenici) sklopili predstavnici
Zeničkog četničkog odreda (Arhiv VII, Ča, k. 232, reg. br. 2/6) Vidi i dok. br 74.
6 Vidi dopune sporazuma (dok. br. 117).

Quote

150   Petar Kačavenda, Prilog pitanju odnosa Komande bosanskih četnika i Vrhovne komande Draže Mihailovića (1942.), Prilozi, br. 8., Institut za istoriju radničkog pokreta, Sarajevo, 1972., str. 261-263. Kačavenda navodi dio izvješća satnika Ante Žičarića, zapovjednika ustaške bojne Glavnom stožeru ustaške vojnice od 28. svibnja 1942. o razgovoru s četničkim zapovjednikom Urošem Drenovićem i Todom Mitrovićem, političkim predstavnikom četničkih organizacija s područja odreda "Kočić". Oni prema Žilicu "za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć".
151   HDA, A NDH, inv. br. 37285. Zapovijed Glavnog stožera Domobranstva od 2. lipnja 1942. godine. Već 29. svibnja 1942. u naputku Ministarstva domobranstva domobranskom zapovjedništvu u Mostaru istaknuto je da se prema četnicima treba postupati ravnopravno jer su se oni u srednjoj i zapadnoj Bosni tjednima borili i bore se protiv partizana pod rukovodstvom domobransko-ustaških stožera.
 
152 HDA, ANDH, dok. inv. br. 17819.
postrojbe nazivati "Dobrovoljne antikomunističke milicije - četnici", dakle isto onako kako su se nazivali na području koje je Italija anektirala i okupirala.(153) No, vlasti NDH došle su u priliku uspostave suradnje tek s nekolicinom četničkih postrojba u jugozapadnoj Bosni zbog velikih partizanskih pothvata i njihovu zauzimanju većeg dijela prostora Druge i Treće zone koje su, nakon povlačenja talijanskih postrojba trebale zaposjesti postrojbe NDH. To je bio poznati pohod skupine četiriju proleterskih partizanskih brigada od područja Zelengore prema Bosanskoj krajini koji je počeo 24. lipnja i završio 4. studenog 1942. zauzimanjem Bihaća, koji je tada postao sjedište NOP-a Jugoslavije. Tada su, uz pothvate partizanskih postrojba Bosanske krajine i susjednih područja u Hrvatskoj, partizani zauzeli i stavili pod svoj nadzor područje od Velike Kladuše i Bosanskog Novog do rijeke Bosne i Neretve, izuzevši nekoliko većih vojnih uporišta (Sanski Most, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Bosansko Grahovo, Posušje, Ljubuški i Čapljina). Tako su se četnici iz jugozapadnog područja BiH, koji su bili u sastavu Dinarske četničke divizije, pred naletom partizana morali povući zajedno s Talijanima. Već 25. V. 1942. četnici su se pred partizanima povukli iz Bosanskog Petrovca u Drvar, a l. srpnja iz Drvara u Bosansko Grahovo i Knin, gdje su ostali do kapitulacije Italije.(154) Još prije povlačenja iz Bosanskog Petrovca, a zbog ugroženosti od partizana, Mane Rokvić, u ime tamošnjih četnika, je u Kninu 16. svibnja 1942. ponudio suradnju vlastima NDH.(155) No, do suradnje i sporazuma između tih četnika i vlasti NDH došlo je mjesec dana poslije.(156) O postignutom sporazumu i suradnji s četnicima, o zajedničkoj borbi protiv partizana izvijestio je iz Knina 17. lipnja 1942. veliki župan David Sinčić. Sinčić je četnicima odmah dao potporu "u hrani i novcu" i zatražio da im domobranska vojna zapovjedništva dodjele pomoć u streljivu "za borbu protiv komunista". Sinčić je o sporazumu potpunije izvijestio više vlasti NDH u Zagrebu 18. lipnja. On ističe: "Na ovom području postignuta je suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i južne Like", te nastavlja daje "ta suradnja utanačena osobito s četničkim vođama: Manom Rokvićem (Drvar, B. Petrovac), Branom Bogunovićem (B. Grahovo), Stevom Rađenovićem (Srb) i popom Momčilom Đujićem (Stanica)". Sinčić naglašava daje s punomoćima svih spomenutih četničkih zapovjednika došao k njemu Mane Rokvić "da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću". Sinčić se složio s četničkim prijedlozima i tražio od vlasti u Zagrebu da ih i one prihvate. Četnici su zatražili "pomoć u hrani, oružju i streljivu", na što su im predstavnici vlasti NDH u Kninu, prema mogućnostima, dodijelili stanovitu količinu hrane te "20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca - puškomitraljezaca". Četnici iz B. Grahova su se, odmah nakon ovog sporazuma s hrvatskim vlastima i dobivenom pomoći, uključili u borbu protiv partizana oko B.
153   HDA, Fond: Oružništvo NDH, kut. 2. Zapovijed Vrhovnoga oružničkog zapovjedništva od 16. srpnja 1942. da se svi četnički odredi u službenom priopćavanju moraju nazivati "Dobrovoljna antikomunistička milicija - četnici".
154   Uz četnike i talijanske postrojbe iz Bosanskog Petrovca povukle su se i oružane postrojbe NDH te oko 5.000 civila od kojih više od 90 posto muslimana, a ostalo su bili katolici i mala skupina pravoslavnih. Ubrzo su gotovo svi muslimani i katolici prebačeni u područje NDH sjeverno od Save. AOS SRJ, A NDH, kut. 172-a, reg. br. 27/5-1.
155   NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 991-994.
 
156 G. Raičević, n. dj., str. 108.
Grahova (Peulje, Cmi Lug, Grkovci), ali i u nastupu kod Tičeva, dok su iz smjera Jajca prema Glamoču zajednički nastupali u borbi protiv partizana Drenovićevi četnici i domobrani.(157) No, Talijani nisu htjeli ispustiti nadzor nad ovim četničkim postrojbama, koji su imali temeljem postojećih sporazuma. Talijani ne samo da su zadržali četničke postrojbe već su im omogućili rast, ustroj njihove vlasti, preustroj postrojba te opskrbu novcem, hranom, oružjem, streljivom i opremom. Predajući vlast četnicima u nizu mjesta ili ih uključujući u pothvate protiv partizana na tome području, Talijani su četnicima omogućili da počine niz stravičnih zločina nad Hrvatima. Vlastima NDH nije preostalo ništa drugo nego da neuspješno prosvjeduju. Iako su Hitler i dio njemačkoga političkog i vojnog vodstva negativno gledali na suradnju i zajedničke pothvate talijanskih i četničkih postrojba na području NDH, Nijemci su ipak rijetko intervenirali.(158) Talijani su reagirali tek na neke oštrije njemačke intervencije, obuzdavajući četnike i zabranjujući neke njihove planove, ali ih nikada nisu kažnjavali za počinjene zločine. Dapače, niz je primjera da su ih nagrađivali, posebno za ubijene ili uhićene pripadnike partizanskoga antifašističkog pokreta. Suradnja četnika jugozapadne Bosne s Nijemcima od kapitulacije Italije (rujan 1943.) pa do kraja rata odvijala se preko njemačkih zapovjednika divizija i zborova na tome području, a pod njihovim okriljem i četnička suradnja s oružanim postrojbama i vlastima NDH (Bihać-Knin). Četničko-ustaški sporazumi predstavljali su vrlo značajnu pojavu tijekom rata na području jugozapadne Bosne i ostalih dijelova BiH, te na području Hrvatske. Poticaji za njih dolazili su kako od vlasti NDH tako i sa četničke strane, ali i od Talijana i Nijemaca. Može se sa sigurnošću reći da je jačanje partizanskoga pokreta u BiH bio presudan čimbenik koji je uvjetovao sklapanje i ostvarenje sporazuma između vlasti NDH i četnika na tome području NDH. Tako je ta suradnja bila motivirana i diktirana ponajprije objektivnim položajem oružanih postrojba NDH i četnika na fronti nasuprot partizanima. Ona je bila taktičkoga karaktera, predviđena samo za razdoblje rata ili do uništenja partizana. Partizani, predvođeni komunistima, i za vlasti NDH i za četnike postojali su u proljeće 1942. neprijatelj br. 1. Uništenje partizana i za vlasti NDH i za četnike bio je preduvjet njihova daljnjeg opstanka. Upravo taj obostrani interes i težnja za uništenjem komunističkih partizana poticali su i vlasti NDH i četnike da se zajednički suprotstave oružanim postrojbama NOP-a i njihovim organizacijama i aktivistima na terenu.(159) Nakon međusobnih sporazuma to se
157   NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 1019-1024.
158   Kako je Hitler gledao na suradnju Talijana i vlasti NDH s četničkim pokretom, pokazuje i njegova primjedba što ju je izrekao u svom Glavnom stanu "Werwolf' (Vukodlak) nedaleko od Vinice u Ukrajini prigodom razgovora s Antom Pavelićem 23. rujna 1942. godine. Kad gaje Pavelić upoznao sa stanjem na području NDH i s činjenicom da se zajedno s talijanskim jedinicama bore i četničke snage, Hitler je primijetio da je to opasno, jer da "te srpske patriote na kraju krajeva, zastupaju velikosrpske ideje. Time se odgaja zmija koja, iako je sada mala, može jednog dana da postane opasna." h ratnog dnevnika Vrhovne komande Vermahta, VIG, Beograd, 1987., br. 2-3., str. 213.
159   O sporazumima Vrhovni štab NOV i PO u letku četnicima 30. siječnja 1943. pisao je: "ČETNICI!... Pitajte ih (svoje vođe - Z.D.) zašto su sklopili savez s ustašama. Neće vam odgovoriti. Varaće vas. Ali mi ćemo vam kazati. Vaše četničke vode, izdajice srpskog naroda, krvnici svih naroda Jugoslavije, služe svoju službu okupatoru. Okupator traži četničko-ustaški savez. On se nada da će tako moći suzbiti naro-dnooslobodilačku borbu. Okupator traži, izdajnici slušaju!... Zbog toga je naredio četnicima, što su ovi jedva dočekali, da kolju i ubijaju Hrvate i Muslimane." V. Dedijer - A. Miletić, Genocid nad Muslimanima 1941-l945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo, 1990., str. 308-311.