Njemačka je, 22. lipnja, udarila na Sovjetski Savez i poslanik Kasche je dva dana kasnije14 telegramom (pod »najhitnije«) javio Ribbentropu da mu je ministar Lorković upravo predao poglavnikovo pismo upućeno Fiihreru, koje će narednih dana biti poslano. Zamolio je poslanika da njegov tekst dostavi i brzojavom.
U tom se Pavelićevom pismu Hitleru (Zagreb, 23. VI 1941 - dakle samo dan nakon njemačkog napada na SSSR!) spominje na početku želja Sl. Kvaternika, kao komandanta hrvatske vojske, izražena ministru Ribbentropu prilikom sastanka u Veneciji (15. VI), da se hrvatske dobrovoljačke formacije upotrijebe u budućim vojnim operacijama, kako bi ponovo oživjelo njemačko-hrvatsko bratstvo u oružju, koje se stoljećima potvrđivalo na svim ratištima Evrope. Ministar Reicha je to saopćenje primio s primjedbom da će tu molbu prenijeti nadležnom mjestu na odluku.
U povodu izbijanja rata između Velikonjemačkog Reicha i Rusije — piše dalje Pavelić — hrabra hrvatska vojska obratila se ponovo svom maršalu i zamolila ga da se smije boriti rame uz rame sa svojim njemačkim drugovima, bilo u čitavim vojnim formacijama, bilo u posebnim dobrovoljačkim formacijama koje bi organizirali. Tu je molbu posebno isticalo zrakoplovstvo, ali i mornarica i kopnena vojska.
Stoga je poglavnik slobodan da iznova iznese tu molbu u ime hrvatskog naroda i njegovih oružanih snaga, da bi i one dale u žrtvama svoj doprinos — iako mali — novom evropskom poretku.
»Heil Vama, Velikom Njemačkom Reichu i pobjedonosnoj njemačkoj vojsci!« — završava Pavelić svoje pismo.
U pismu poslaniku S. Periću Pov. br. 37/41 od 24. VI 1941. Lorković je dao ovakvu »dalekovidnu« procjenu: »Njemačko-ruski rat smatramo za nas izvanredno povoljnim, jer će s jedne strane time pitanje prehrane Evrope biti potpuno osigurano, dok s druge strane u susjedstvo Balkana umjesto srbofilske Rusije dolazi Ukrajina. Za sada i za buduće time se naš položaj u svakom pogledu izvanredno pojačava. Od Hrvatske ne traži se ništa u tome ratu. Za učvršćenje položaja Hrvatske države potrebno je međutim da sa svoje strane dademo makar i najmanji prilog. Danas je Poglavnik u tom smislu uputio jedno pismo Fiihreru, koje Ti prilažem u prepisu. S naše strane moglo bi doći u obzir samo sudjelovanje našeg nadobudnog i vrlo ratobornog zrakoplovstva. Dok bi se pješadija pokrenula, rat će vjerojatno biti svršen. Unutarnji položaj povodom rata ostao je posve miran. Komunisti se nigdje ne miču« (A-VII, NDH, Kut. 233, Br. 42/3).
I Kasche je u istrazi, 17. IV 1947, potvrdio da Njemačka nije nikada zahtijevala sudjelovanje vojnika NDH za velike frontove. Do formiranja legije došlo je na temelju jednog Pavelićevog saopćenja (A-IHRPH, MF-5
General Glaise je telegramom od 25. VI obavijestio Vrhovnu komandu da 26. ili 27. treba da stigne u Berlin hrvatski potpukovnik M. Dolansky, koji nosi pismo hrvatskoga državnog poglavara za Fiihrera. Dr Pavelić moli dirljivim riječima da Fiihrer upotrijebi u predstojećim ratnim operacijama »Hrvatske dobrovoljačke formacije«, posebno zrakoplovstva, ali i mornarice i kopnene vojske. Ta je gesta zasigurno mišljena iskreno, a i politički mudro promišljena (vidi Masarykovu politiku u ratu 1914-1918). No u praksi došao bi u obzir samo poziv pojedinih dobrovoljaca pod oružje, budući da zasebnim odjeljenjima nedostaje, osim pušaka i mitraljeza, još sve ostalo, pa i ono što je njemačka strana odavna obećala Hrvatima, a da dosad nije mogla dostaviti ništa spomena vrijedno.
Ministar Ribbentrop je, 29. VI,19 šifriranim brzojavom, upućenim Kascheu, javio da je: 1. Poglavnik u pismu Fiihreru izrazio molbu da i Hrvatska sudjeluje s kontingentom dobrovoljaca u borbi protiv Sovjetskog Saveza. Ribbentrop moli poslanika da kaže poglavniku kako Fiihrer rado prihvaća ponudu i saopćit će mu to i u osobnom odgovoru na njegovo pismo. Provođenje plana izvest će tada uobičajenim službenim putem.
2. Što se tiče poziva Kvaterniku, ministar moli da mu Kasche saopći kako će se posebno veseliti što će ga uskoro vidjeti, no da ga ne bi mogao sada primiti u Fiihrerovu glavnom stanu zbog trenutne situacije na bojištu. Čim to bude moguće, dostavit će mu - posredstvom Kaschea — obavijest o datumu posjeta.
Hitler je odgovorio Paveliću pismom (Fiihrerhauptquartier, 1. srpnja 1941) i u njemu izjavio da je Pavelićevo pismo od 23. lipnja - s ponudom da hrvatski narod i njegove oružane snage aktivno sudjeluju u borbi Njemačke protiv boljševizma - primio s radošću i zadovoljstvom. Živo pozdravlja što je nova hrvatska država — jednako kao sada već gotovo sve evropske zemlje i narodi - solidarna s Njemačkom u obrani i definitivnom uklanjanju smrtne opasnosti koja prijeti iz Moskve i tako daje djelotvoran doprinos novom evropskom poretku. Njemačke oružane snage - sjećajući se starog bratstva u oružju - dočekat će srdačnom dobrodošlicom u svojim redovima hrvatske drugove, koji će, zasigurno, iznova posvjedočiti slavu hrvatskog vojništva.
Izdao je naređenje - piše dalje Hitler - da se ratni dobrovoljci u zasebnoj formaciji uvrste u pojedine dijelove oružanih snaga - kopnena vojska, zrakoplovstvo i mornarica - i tako upotrijebe u operacijama. Dobrovoljce kopnene vojske naoružat će i pripremiti u svakom pogledu na nekom od južnonjemačkih trupnih vježbališta i njih će, čini se, upotrijebiti na južnom dijelu Istočnog fronta; o upotrebi dobrovoljaca zrakoplovstva mogu donijeti odluku tek kad budu poznati bliži podaci o njihovoj izobrazbi i opremi; to vrijedi i za dobrovoljce ratne mornarice, koje bi prvenstveno upotrijebili na brodovima za zaštitu luka, stražarskim brodovima i lovcima protiv podmornica admirala Jugoistoka.
Hitler, na kraju, moli Pavelića da direktno obavijesti Vrhovnu komandu (OKW) o broju i sastavu pojedinih formacija, i o datumu njihove spremnosti za transport.
Kasche je telegramom od 1. VII potvrdio prijem Fuhrerova pisma, što su ga u Zagreb nosili posebni njemački kuriri Potzel i Sawade, a potvrdio je da je primio Ribbentropovu direktivu da se još istog dana najavi poglavniku kako bi mu odmah mogao uručiti to pismo. Kuriri sutradan nastavljaju let dalje (u Rim). Dan kasnije (2. VII) izvijestio je ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu da je Fiihrerovo pismo toga jutra predao Paveliču i da je ono izazvalo najveće zadovoljstvo. Povjerio je generalu Glaiseu — koji ga je tom prilikom pratio — da u suradnji s hrvatskim oružanim snagama utvrdi mjere za regrutaciju dobrovoljaca. Hrvati su organizirali već dva bataljuna. Namjeravaju da, po mogućnosti, sastave jedan puk, avijatičare i mornare (posljednje za njemačkog admirala u Solunu), i puk bi bio spreman za transport za osam do deset dana. Kasche je iskoristio jučerašnji sastanak s ministrom vanjskih poslova (Lorkovićem) i talijanskim poslanikom da približno obavijesti Casertana o ponudi hrvatske strane.
Ambasador K. Ritter je, 3. VII, obavijestio telegramom njemačko poslanstvo u Zagrebu: 1. Fiihrer je u pismu upućenom poglavniku od 1. VII pozdravio želju Hrvata da aktivno sudjeluju u borbi Njemačke protiv boljševizma. Naredio je da se hrvatski dobrovoljci imaju uvrstiti u zasebnoj formaciji u pojedine dijelove oružanih snaga (kopnene vojske, zrakoplovstva i mornarice) i uvesti u akcije. Dobrovoljce kopnene vojske opremili bi na nekom južnonjemačkom trupnom vježbalištu, a upotrijebili bi ih, vjerojatno, na južnom dijelu Istočnog fronta. O upotrebi dobrovoljaca zrakoplovstva odlučit će Fiihrer, kad budu poznate pojedinosti o njihovoj izobrazbi i opremi. Isto vrijedi i za dobrovoljce ratne mornarice koje bi mogli upotrijebiti na lovcima protiv podmornica, stražarskim brodovima i brodovima za zaštitu luka admirala Jugoistoka. Poglavnik neka neposredno obavijesti Vrhovnu ko mandu o brojnom stanju, sastavu pojedinih formacija i vremenu kad budu spremne za transport.
2. U sporazumu s Vrhovnom komandom moli se general Glaise da sve daljnje dogovori, sporazumno s poslanstvom, s nadležnim hrvatskim faktorima. Vrhovnoj komandi je važno da to budu zasebni hrvatski odredi s vojnim zapovjednicima. Namjeravano nošenje uniforme potrebno je i stoga što bi se tako, pri zarobljivanju, Hrvatima osiguravao postupak kao redovitim borcima (kombatantima). Naoružanje je otposlato. Telegram o daljnjim pojedinostima slijedi nakon dogovora s Vrhovnom komandom, osobito o mazdi i snabdijevanju.
3. Za povjerljivu informaciju Ritter još dodaje i to da njemačka strana nije zainteresirana za ruske emigrante. Suprotno M. Coliću, koji navodi ovo: »Zapovjedništvo kopnene vojske izdalo je istoga dana, 2. jula, naredbu radi upoznavanja stanovništva sa proglasom, organizacijom prijema u dobrovoljce i načinom formiranja dobrovoljačkih jedinica. Prema toj naredbi, u legiju su mogli stupiti samo 'rasno čisti Hrvati, Ukrajinci i Rusi' (bjelogardejci) od 20 do 32 godine starosti« (nav. djelo, str. 251).
Colić, kao i Kljakić, tvrdi da je Hitler »zahtijevao od Pavelića da vlada NDH uputi svoje legionarske jedinice na Istočni front u borbu protiv Crvene armije« (isto mjesto).
O daljnjem razvoju pitanja dobrovoljaca, Ritter moli da ga poslanstvo neprekidno obavještava.
Savjetnik poslanstva Kramarz sastavio je zabilješku (Berlin, 4. srpnja 1941) u kojoj stoji da je njemački general u Zagrebu javio Vrhovnoj komandi kopnenih snaga (OKH) pod nadnevkom 30. VI o dobrovoljcima u NDH ovo:
1. Raspolažu jednim pukom aktivnih trupa s tri bataljuna pješadije, naoružana »Mauzericama« kalibra 7,92 i mitraljezima »Schwarzlose« kalibra 7,92. Postoji mogućnost pridodavanja čete s pratećim naoružanjem, ako se stavi smjesta na raspolaganje potrebno naoružanje iz ratnog plijena. Jedan bataljun za malo dana spreman je za pokret. Ostatak ubrzo zatim.
2. Dobrovoljci su rezervisti pod vodstvom aktivnih oficira; naoružanje kao gore; sabrani su u čete odnosno bataljune.
3. Potpuni personal, i onaj u zraku i onaj na zemlji, za jednu grupu lovaca i jednu borbenu grupu, svaka po dvije eskadrile. Spremni za pokret 2. srpnja.
4. Mornarica: 10 do 15 pomorskih oficira, 20 palubnih podoficira (kormilara), 30 artiljerijskih podoficira, 15 podoficira za torpeda, 15 podoficira za mine, 100 strojara, 10 električara, 10 signalista.
U pogledu zrakoplovnog personala opširno izvještava zrakoplovni ataše (M. Dolansky) štab njemačkih zrakoplovnih snaga.
Savjetnik v. Troll je, 12. VII, iz Zagreba (pod »najhitnije«) javio telegramom ministarstvu kako mu je general Glaise upravo saopćio da će se, na temelju suglasnosti maršala Reicha Goringa, iz redova hrvatskih avijatičara- dobrovoljaca, nakon prethodne izobrazbe posada, sastaviti dvije lovačke i dvije bombarderske eskadrile, a da će sutra 300 hrvatskih avijatičkih dobrovoljaca napustiti Zagreb vlakom u pravcu Njemačke. U međuvremenu je talijanski general Oxilia bio, također, kod Kvaternika da bi mu pročitao telegram talijanske Vrhovne komande koji sadrži sugestiju da Hrvatska formira još jednu malu legiju. Tu bi Italija naoružala i uputila u Rusiju u sastavu jednog dijela talijanskih trupa. Vojskovođa je generalu Glaiseu rekao da je ostvarenje te zamisli unutrašnjopolitički nemoguće. Odluku o tome donosi poglavnik. General Oxilia govorio je zatim s njemačkim generalom da bi i njemu saopćio talijansku želju o formiranju talijansko-hrvatske legije, pri čemu bi se Talijani zapravo zadovoljili s jednim bataljunom..
Ritter je iz Fiihrerove kompozicije, 15. VII, u otvorenom telegramu saopćio poslaniku Frohweinu:
1. Slaže se s njegovim prijedlogom da se pitanje formiranja posebne hrvatske legije za talijanske vojne jedinice prepusti Hrvatima i Talijanima i da se poslanstvo u Zagrebu ne miješa u to pitanje. Zamjenik gen. Jodla general Warlimont je za Vrhovnu komandu istog mišljenja, stoga Ritter moli da o tome obavijeste poslanstvo u Zagrebu i još i generala Glaise-Horstenaua.
2. Ritter moli da zasad, samo u svrhu povjerljive informacije poslanstva, doda ovo: ako bi se nadalje ustanovilo da se u interesu NDH mora naći neki izlaz, general Warlimont ne bi otklonio neki kompromisni prijedlog koji bi išao za tim da bi se za njemačke oružane snage predviđena hrvatska legija dijelom kombinirala s talijanskim korpusom na Istočnom frontu. Pošto će talijanske i hrvatske formacije i onako — kako se čini — stupiti u akciju na istom dijelu fronta, naime na jugu, mogla bi se takva kombinacija izvesti, vjerojatno, bez teškoća. Ritter moli da o toj mogućnosti još ništa ne kažu ni Hrvatima ni Talijanima, nego im predbježno prepustiti da se sami nagode.
Na osnovu zaključaka vlade, Pavelić je 2. jula 1941. godine uputio proglas narodu NDH. U njemu je pozvao dobrovoljce iz svih rodova kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva, da stupe »u svetu borbu protiv drskog boljševičkog nametnika«. Ovaj proglas je preko radija, štampe i plakata bio objavljen u cijeloj NDH. Pavelić se požurio da sa svojom ponudom o dobrovoljcima upozna javnost i u govoru, 2. VII, rekao i ovo: »Hrvatski narod ne može ostati mirnim promatračem u ovom velikom i sudbonosnom času, već sav gori od želje da sudjeluje u toj borbi za uništenje najvećeg neprijatelja čovječanstva i hrvatstva, tim više, što su moskovski samodržci dan u oči našeg oslobođenja bili sklopili savez sa beogradskim vlastodržcima,te bi time u zadnjem času spriječili naše narodno oslobođenje i spasili tamnicu hrvatskoga naroda — bivšu Jugoslaviju.
Udovoljavajući željama, što mi sa svih strana Nezavisne Države Hrvatske i svih narodnih slojeva dnevno stižu, odlučio sam odobriti, da se stvore dobrovoljne vojne jedinice, koje će se rame uz rame sa slavnom njemačkom vojskom boriti proti zajedničkom neprijatelju.«
»Nije tome još ni tri mjeseca — nastavio je Pavelić — što su Fiihrerove i Duceove vojske pošle u rat za slobodu hrvatskoga naroda. Danas, kada se vodi posljednji obračun sa najvećim neprijateljem novoga poretka i slobode hrvatskoga naroda, sa zakletim dušmaninom obstojnosti Nezavisne Države Hrvatske dužnost je svakoga Hrvata, da za to veliko djelo doprinese svoj udio.«
»
Pojačana hrvatska 369. pješačka pukovnija«
Zapovjedništvo kopnene vojske izdalo je istoga dana, 2. jula, naredbu radi upoznavanja stanovništva sa proglasom, organizacijom prijema u dobrovoljce i načinom formiranja dobrovoljačkih jedinica. Prema toj naredbi, u legiju su mogli stupiti samo »rasno čisti Hrvati, Ukrajinci i Rusi« (bjelogardejci) od 20 do 32 godine starosti. Prijem prijava i prikupljanje dobrovoljaca vršilo se u popunidbenim zapovjedništvima, gdje je bio obavljen i ljekarski pregled. Iz popunidbenih zapovjedništava dobrovoljci pješaci upućivani su u sabirne centre u sjedišta stožera divizijskih područja (Zagreb, Osijek, Sarajevo, Banjaluka i Mostar). Dobrovoljci artiljerci upućivani su u sabirni centar u Zagreb, a dobrovoljci pionirske i dojavničke struke u sabirni centar u Karlovac. Formiranje jedinica »Pojačane hrvatske 369. pješačke pukovnije« vršeno je na teritoriju Savskog i Bosanskog divizijskog područja. Od dobrovoljaca iz Savskog i Osiječkog divizijskog područja, zatim sa teritorija Kninskog i Sinjskog popunidbenog zapovjedništva i od dobrovoljaca katolika iz Vrbaskog divizijskog područja, u Varaždinu je formiran Stožer pukovnije, II i III bojna, minobacačka, protivoklopna, stožerna i povozna satnija. Od dobrovoljaca iz Bosanskog divizijskog područja, sa teritorija Mostarskog i Trebinjskog popunidbenog zapovjedništva, i od dobrovoljaca muslimana iz Vrbaskog divizijskog područja formirana je u Sarajevu I bojna. Od dobrovoljaca artiljeraca sa cijelog teritorija NDH formiran je u Zagrebu topnički odjel pod nazivom »Laki hrvatski topnički odjel 369.«
Kao što se vidi, bojne su formirane prema vjerskoj pripadnosti, i to: I bojna od dobrovoljaca muslimana, a II i III bojna od dobrovoljaca katolika. Svaka bojna se sastojala od tri streljačke i jedne strojničke satnije. Stožerna satnija imala je po tri voda (dojavnički, pionirski i konjanički) i vojnu glazbu. Topnički odjel se sastojao iz tri topničke i jedne stožerne bitnice. Popunjavanje konjima je vršeno iz jedinica Zagrebačkog, Varaždinskog i Petrinjskog garnizona..Zahvaljujući veoma jakoj propagandi preko radija, štampe, oglasa i usmeno, za relativno kratko vrijeme, od 3. do 15. jula, javio se prilično veliki broj dobrovoljaca, oko 5.000 ljudi. Medjutim, pretpostavljalo se da se neće javiti potreban broj, pa je bilo naredjeno da se mogu primati u dobrovoljce oficiri, podoficiri i vojnici iz aktivne službe, ali najviše do 2,5 posto od ukupnog brojnog stanja jedinice kopnene vojske, osim konjaništva. Ukoliko bi broj dobrovoljaca vojnika bio manji od predvidjenog, naredjeno je da zapovjednici Savskog i Bosanskog divizijskog područja odrede potreban broj ljudstva iz 24. i 25. pohodnog bata- ljona i 3. pohodne bitnice, i to prvenstveno neoženjene, mladje, zdrave i za odgovarajuće dužnosti sposobne ljude. A ukoliko bi nedostajalo oficira i podoficira, trebalo je da se odredi potreban broj, na taj način da bude tri petine aktivnih, a dvije petine rezervnih, srazmjerno u svim jedinicama.
Topic: Pojacana hrvatska 369. pjesacka pukovnija (Read 1872 times)