Hrvatski povijesni forum je sastavni dio Hrvatskog povijesnog portala

Author Topic: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?  (Read 2566 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Hajdarovic

  • Marsal od Portala
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 787
  • Karma: +7/-10
  • Gender: Male
    • Hrvatski povijesni portal
Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« on: June 22, 2011, 11:13:34 »
Da li je netko imao prilike pogledati?
Link na sluzbeni sajt: http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/RTS+Satelit/909152/Tu%C4%91man,+Milo%C5%A1evi%C4%87:+Dogovoreni+rat?.html

Quote
Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sreli su tokom ratnih zbivanja ukupno 48 puta i to pretežno na marginama međunarodnih konferencija. Sve vreme rata, njih dvojica su bila u telefonskom kontaktu.
Audaces fortuna iuvat!

Offline kiseli1

  • Full Member
  • ***
  • Posts: 239
  • Karma: +20/-0
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #1 on: June 22, 2011, 11:59:33 »
Sasvim sigurno dogovoren sa podjelom u BiH

Offline Dinko

  • Major od Portala
  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 382
  • Karma: +7/-0
  • Gender: Male
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #2 on: June 22, 2011, 19:27:35 »
Uz pljačku odnosnih država, jer se u Srbiji odigrala p(r)i(v)ratizacija otprilike podjednaka onoj u Hrvatskoj.
"True patriotism sometimes requires of men to act exactly contrary, at one period, to that which it does at another, and the motive which impels them — the desire to do right — is precisely the same."
- Robert E. Lee

Offline Hajdarovic

  • Marsal od Portala
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 787
  • Karma: +7/-10
  • Gender: Male
    • Hrvatski povijesni portal
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #3 on: June 23, 2011, 12:35:25 »
Inserti:

Tuđman i Milošević - Dogovoreni rat? (Drugi deo)


Tuđman i Milošević - Dogovoreni rat? (Prvi deo)
Audaces fortuna iuvat!

Offline Hajdarovic

  • Marsal od Portala
  • Hero Member
  • *****
  • Posts: 787
  • Karma: +7/-10
  • Gender: Male
    • Hrvatski povijesni portal
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #4 on: June 24, 2011, 18:41:18 »
Evo i cijelih epizoda:

Tuđman i Milošević - Dogovoreni rat? (Prvi deo)


Tuđman i Milošević - Dogovoreni rat? (Drugi deo)
Audaces fortuna iuvat!

Offline bosancero

  • Jr. Member
  • **
  • Posts: 57
  • Karma: +1/-0
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #5 on: June 24, 2011, 21:06:47 »
Odgledao ja ovo i mogu reci kako su napravili korak prema objektivnosti. Jos da se usaglase s uzrocima i posljedicama umjesto izjednacavanja Slobe i Franje na toj razini kao da su oni u isto vrijeme poceli.

Offline Dinko

  • Major od Portala
  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 382
  • Karma: +7/-0
  • Gender: Male
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #6 on: June 24, 2011, 22:13:43 »
Što je suludo, jer je valjda sad već i onima iz zadnjeg reda jasno da je Tuđman Miloševićev proizvod. A sudeći po anketi iz večernjaka, možda i nije  :P
"True patriotism sometimes requires of men to act exactly contrary, at one period, to that which it does at another, and the motive which impels them — the desire to do right — is precisely the same."
- Robert E. Lee

Offline bosancero

  • Jr. Member
  • **
  • Posts: 57
  • Karma: +1/-0
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #7 on: June 25, 2011, 08:16:52 »
Što je suludo, jer je valjda sad već i onima iz zadnjeg reda jasno da je Tuđman Miloševićev proizvod. A sudeći po anketi iz večernjaka, možda i nije  :P

Milosevic je proizvod krize koja je u SFRJ bila na dvije ravni. Prva ravan je kriza politickog sistema koji je s jedne strane bio autokratski s vladajucom kastom koja je o svemu odlucivala. Pored toga jos od prvog stvaranja drzave stalno je bila opreka izmedju teznji za unitarizacijom i teznji za konfederalizacijomodnosa medju republikama. s druge strane bila je kriza ekonomskog sistema koji nije pokazivao mogucnost fleksibilnosti uz prozetost politickog odlucivanja u ekonomiji sto je imalo u nekim slucajevima skoro katastrofalne posljedice. Sjetimo se tvornice glinice u Obrovcu od namjestenih studija koje su govorile o isplativosti proizvodnje pa do sulude ideje prijevoza rudace iz valjda rusije. Budjenje velikosrpskog nacionalnog programa koji je stao na provodjenje ideja koje su propale 1939 godine iznjedrilo je vodju u obliku Milosevica. S druge strane Tudjman je produkt straha od velikosrpske dominacije jer se glasalo za onog tko se cinio najvise nasuprot Milosevicu. Konstatirao bih kako je Milosevic bio produkt vremena a Tudjman je bio produkt Milosevica. Zbog toga sam i napisao kako se trebaju gledati uzrocno posljedicne veze te ih se ne moze staviti u istu ravan jer nije ista niti odgovornost.
Najveci paradoks u svemu je kako su snage koje je Tito pomeo s politicke scene 1971 i 1972 bile snage koje su mogle pocetkom devedesetih ponuditi mirno rjesenje. Jer sigurno je da su s jedne strane stola sjedili Latinka Perovic i Mirko Tepavac a s druge Savka Dapcevic Kucar i Miko Tripalo kako rata ne bi bilo.

Offline kiseli1

  • Full Member
  • ***
  • Posts: 239
  • Karma: +20/-0
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #8 on: June 25, 2011, 11:26:24 »
Quote
Najveci paradoks u svemu je kako su snage koje je Tito pomeo s politicke scene 1971 i 1972 bile snage koje su mogle pocetkom devedesetih ponuditi mirno rjesenje. Jer sigurno je da su s jedne strane stola sjedili Latinka Perovic i Mirko Tepavac a s druge Savka Dapcevic Kucar i Miko Tripalo kako rata ne bi bilo.


Tito je nosilac jugoslavenske ideje, i jugoslavenske drzave, dok tandem Tripalo-Kucar su bili nosioci hrvatske ideje i hrvatske drzave.Ideja je vrlo slicna Macekovoj (autonomna Banovina Hrvatska , kao uvod  u otcjepljenje).Te dve ideje su inkompatibilne, specijalno u federaciji, koja ima nerijesene nacionalne probleme
Ustavom od 1974 federacija se pocela mjenjati u konfederaciju (nesto sto autori tog ustava nisu uzeli u razmisljanje), gdje su republicke komunisticke partije postajale sve samostalnije i nacionalno orijentirane, a sistem T.O. stvorio republicke vojske. 1987 godine je Milosevic napravio "Noc dugih nozeva" , kada je skinuo sa vlasti Stambolica, i zatim zaigrao na kartu srpskog nacionalizma, da bi ostao na vlasti.
Quote
AKT KOJIM JE POČELA DRAMA JUGOSLOVENSKIH NARODA
Memorandum SANU kao platforma za rat
Saslušanjem Mihaila Markovića i Koste Mihailovića, akademika, pred Haškim tribunalom,
u svojstvu svedoka koje je predložio Slobodan Milošević, ponovo je aktuelizovano pitanje
dokumenta SANU pod imenom Memorandum koji je u javnost plasiran u oktobru 1986.
Naime, akademici Marković i Mihailović spadaju u krug od samo nekoliko akademika koji
se sa punim pravom mogu smatrati autorima Memoranduma.
Kada se sa vremenske distance od skoro 20 godina analizira tekst Memoranduma SANU
dolazi se do nesumnjivog, nepobitnog i pouzdanog zaključka da je taj dokument osnovna i
potpuno nesporna, politička, nacionalna i srpska velikodržavna platforma za ratove koje je
započeo i u poslednjoj deceniji XX veka vodio Slobodan Milošević.
ONDA SU DOŠLI RATOVI
Memorandum SANU je inicijalni akt kojim je praktično počela drama jugoslovenskih
naroda sa strahovitim pogibijama, nezamislivim zločinima, neviđenim stradanjima civila
(staraca, žena i dece), opsadama i razaranjima gradova, progonima, iseljavanjem i
raseljavanjem čitavih regija, koncentracionim logorima, silovanjima, rušenjem kulturnih,
verskih i prosvetnih objekata, uništavanjem imovine i svih drugih dobara, spaljivanjem
čitavih gradova, sela, šuma, njiva i livada, masovnim ubijanjem i genocidom.
Memorandum SANU predstavlja elaborat, program i manifest velikosrpske državotvorne
ideje, apel za uspostavljanje jedinstva srpskog kulturnog prostora bez obzira na republičke
granice, zahtev za reviziju međurepubličkih granica uspostavljenih na zasedanju AVNOJ u
Jajcu 1943, traktat o zaverama, ugroženosti i neravnopravnom položaju srpskog naroda u
Jugoslaviji, upozorenje o brojčanoj nadmoći srpskog naroda u Jugoslaviji u odnosu na sve
ostale narode, izraženo statističkim pokazateljima, podsećanje na srpske žrtve i srpsku krv
prolivenu za zajedničku državu, isticanje do besmislenosti uveličanih i demagoški
glorifikovanih problema Srba u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, upoređivanjem položaja Srba
u Jugoslaviji osamdesetih godina sa stanjem za vreme fašističke okupacije, ustaške vlasti i
zločina balista u Drugom svetskom ratu.
U suštini, do krajnjih konsekvenci doveden, Memorandum SANU je poziv srpskom narodu
na ustanak i objava rata svima koji se ne slažu sa vrlo precizno i jasno formulisanim i
definisanim ciljevima za konačno formiranje srpske države u skladu sa parolom - svi Srbi u
jednoj državi.
Navedeni zaključci o Memorandumu kao projektu definitivnog rešavanja srpskog
nacionalnog pitanja i konačnog formiranja jedinstvene srpske države na Balkanu,
nesumnjivo i bez ikakve dileme proizlaze iz male, samo za potrebe ovog teksta urađene,
analize sadržaja Memoranduma:
1. Otvoreno se konstatuje da u Jugoslaviji jedino srpski narod nema svoju državu.
Posebno se apostrofira da neke republike imaju i druge alternative sem jugoslovenske i da
preti opasnost od raspada Jugoslavije a da nije rešeno pitanje državnosti Srbije. Srpski
narod ne može spokojno očekivati budućnost u takvoj neizvesnosti pa se pledira za to da
Srbija definiše svoj nacionalni interes, da jasno sagleda svoje ekonomske i nacionalne
interese da ne bi bila iznenađena događajima. S obzirom da su Srbi živeli u pet od šest
tadašnjih republika u Jugoslaviji, potpuno je jasno da rešavanje državnosti Srbije i
definisanje srpskog nacionalnog interesa podrazumeva stvaranje jedinstvene srpske
države koja bi obuhvatala sve teritorije na kojima žive Srbi što bi dovelo do prekrajanja
postojećih republičkih granica, ugrožavanja interesa drugih naroda i u krajnjoj instanci do
rata, pa je zbog toga Memorandum velikosrpski državni projekat.
2. Posebno se insistira na uspostavljanju punog nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog
naroda nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, što se tretira kao njegovo
istorijsko i demokratsko pravo. Time se praktično traži i političko i teritorijalno jedinstvo
srpskog naroda što nije ništa drugo nego zalaganje za koncept Velike Srbije.
3. Plasira se teza da Srbija tokom rata nije bila u položaju da potpuno ravnopravno
učestvuje u donošenju odluka koje su prejudicirale buduće međunacionalne odnose i
društveno uređenje Jugoslavije. Na Drugom zasedanju AVNOJ Srbi nisu imali svoje
legitimne predstavnike već su većnici birani iz srpskih vojnih jedinica i članova Vrhovnog
štaba koji su se zatekli na teritoriji Bosne i Hercegovine, za razliku od većnika drugih
republika koji su došli na zasedanje sa svoje teritorije i koji su iza sebe imali nacionalne
političke organizacije sa izgrađenim stavovima i programima. Dakle, Srbi su od samog
početka, od prvog formulisanja budućeg državnog uređenja Jugoslavije, bili u
neravnopravnom položaju. U tom smislu navodi se:
TEORIJA ZAVERE
"Položaj Srba morao je biti blagovremeno razmotren i regulisan sa stanovišta njihovog
nacionalnog integriteta i nesmetanog kulturnog razvoja, a ne da to izuzetno pitanje ostane
otvoreno za rešenja koja pogađaju vitalne interese srpskog naroda".
Izložena teza dovodi u sumnju međurepubličke granice čije utvrđivanje je počelo na
Drugom zasedanju AVNOJ u Jajcu 1943, što dalje znači da te granice treba revidirati.
Kako se to ne može ostvariti bez ugrožavanja interesa drugih naroda i bez ratne opcije,
takvo stanovište takođe je svojevrstan zahtev za konstituisanje srpske države koja bi
obuhvatala sve teritorije na kojima žive Srbi.
4. Poznata je i u srpskom narodu relativno široko prihvaćena teorija zavere protiv Srba čiji
su tvorci i nosioci najčešće Vatikan, Kominterna, katolički narodi u Jugoslaviji: Slovenci i
Hrvati. Tu temu eksploatiše i Memorandum da bi dokazao ugroženost srpskog naroda i
njegov inferiorni položaj u Jugoslaviji. Navodi se primer stava Kominterne koja srpski
narod tretira kao ugnjetačku naciju pa zbog toga pre rata nije stvorena srpska
komunistička partija a Slovenci i Hrvati su imali svoje nacionalne komunističke partije i tako
zadobili odlučujuči uticaj u CK KPJ posle rata. Ovome se dodaje dugogodišnja saradnja
Hrvata Tita i Slovenca Kardelja kao odlučujućih faktora vlasti što je doprinelo formiranju
hrvatsko-slovenačke koalicije protiv srpskog naroda. Sve ovo se ističe i potencira kao
upozorenje Srbima da bi se pridobili za akciju ispravljanja dugogodišnjih nepravdi, zavera i
potcenjivanja srpskog naroda u Jugoslaviji i uspostavljanja države sa ulogom i značajem
koja srpskom narodu pripada na osnovu njegove brojnosti i istorijskih zasluga za
formiranje zajedničke države, što je u stvari zalaganje za jednu vrstu velikosrpskog
koncepta države.
ISTORIJSKO, MORALNO I RATNIČKO
5. Da bi se istaklo i potenciralo to neprikosnoveno i skoro prirodno pravo srpskog naroda
da vodi glavnu i odlučujuču reč u državnim poslovima tadašnje Jugoslavije, objavljuju se
statistički podaci o velikoj i značajnoj razlici između broja Srba i broja drugih naroda u
nacionalnoj strukturi Jugoslavije. Iznosi se podatak da izvan teritorije SR Srbije živi znatno
više Srba nego što je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca i Makedonaca, uzetih
pojedinačno, a skoro isto koliko i Muslimana. Ovakvim i sličnim statističkim podacima
sugeriše se neophodnost i nužnost dominantnog uticaja srpskog faktora na vođenje
politike u Jugoslaviji, što je varijanta preuređenja Jugoslavije u velikosrpskom duhu.
6. Kompletan tekst Memoranduma prožet je isticanjem srpskih žrtava palih za oslobođenje
i zajedničku državu i prolivanjem srpske krvi za iste vrednosti. Na tome se insistira da bi se
dokazalo srpsko istorijsko, moralno i ratničkom slavom stečeno pravo na povlašćen status
i glavnu ulogu Srba i Srbije u upravljanju državom. U Memorandumu piše da je srpski
narod u Hrvatskoj imao odlučujuću ulogu u NOB, da je ravnopravnost Srba u Hrvatskoj
svojom krvlju stečena tekovina, da su stvaranju srpske Vojvodine u revoluciji 1848. svojom
krvlju pomogli i Srbi iz Srbije. Elaborira se i poznata teza Dobrice Ćosića o srpskim
pobedama u ratu i porazima u miru:
"Reč je prvenstveno o srpskom narodu i njegovoj državi. Nacija koja je posle duge i krvave
borbe ponovo došla do svoje države, koja se sama izborila i za građansku demokratiju i
koja je u poslednja dva rata izgubila 2,5 miliona sunarodnika, doživela je da joj jedna
aparatski sastavljena partijska komisija utvrdi da posle četiri decenije u novoj Jugoslaviji
jedino ona nema svoju državu. Gori istorijski poraz u miru ne da se zamisliti".
Pozivanje na srpske žrtve i prolivenu krv u ratovima za oslobođenje tokom XIX i XX veka,
samo je još jedan vapaj, još jedan krik i žal za državom kojom će vladati Srbi i uživati
blagodeti svojih ratnih pobeda što je takođe jedan model velikosrpske ideje koja je
dominantna teza Memoranduma.
7. Ključni argumenti Memoranduma odnose se na detalje kojima treba izazvati revolt
srpskog naroda i usmeriti ga na akciju za promenu odnosa u državi u pravcu jačanja
velikosprskog uticaja. Tako se do neslućenih razmera preuveličavaju problemi koje srpski
narod ima u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Položaj srpskog naroda u Hrvatskoj
neosnovano i bez ikakvih dokaza poredi se sa stanjem za vreme fašističke tvorevine,
ustaške Nezavisne države Hrvatske (NDH) kada su se prema Srbima primenjivali rasni
zakoni. To poređenje je toliko neumesno i deplasirano da to ne treba posebno dokazivati.
Kada je reč o Kosovu, preterivanje i glorifikacija patnji Srba dostiže fantastične razmere pa
se tvrdi:
"Fizički, politički, pravni, kulturni genocid nad srpskim stanovništvom Kosova i Metohije
najteži je poraz u oslobodilačkim borbama što ih je vodila Srbija od Orašca 1804. do
ustanka 1941."
Piše se o pet godina dugom albanskom ratu protiv Srba na Kosovu i taj rat se poredi sa
četvorogodišnjom nemačkom okupacijom u Drugom svetskom ratu. Upotrebljavaju se
termini: agresija, odbrana naroda i teritorije, revolucionarna borba i slični.
Ovakva preterivanja su u funkciji direktnog huškanja srpskog naroda i podstrekivanja da
krene u odlučni boj za velikosrpske ciljeve vrlo jasno i vrlo precizno definisane u
Memorandumu.
Beograd, 17. januar 2005.
Dragoljub Todorović,
autor je advokat iz Beograda
Danas, 21. januara 2005.
http://www.danas.co.yu/20050121/terazije1.html


Milosevic je taj koji je htio od Jugoslavije napraviti Srboslaviju, pa  u tom kontekstu 
Quote
Tudjman je bio produkt Milosevica
.Hrvatskoj je rat bio nametnut (htjela to ona, ili ne), ali kada je rat vec bio tu, Tudjman i Milosevic su nasli zajednicki jezik po pitanju BiH, Republike srpske krajine (koja Milosevicu vise nije bila interesantna, jer ga je suvise kostala, i bila beskorisno bure bez dna)

Offline bosancero

  • Jr. Member
  • **
  • Posts: 57
  • Karma: +1/-0
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #9 on: June 25, 2011, 19:26:09 »
Quote
Tito je nosilac jugoslavenske ideje, i jugoslavenske drzave, dok tandem Tripalo-Kucar su bili nosioci hrvatske ideje i hrvatske drzave.Ideja je vrlo slicna Macekovoj (autonomna Banovina Hrvatska , kao uvod  u otcjepljenje).Te dve ideje su inkompatibilne, specijalno u federaciji, koja ima nerijesene nacionalne probleme
Ustavom od 1974 federacija se pocela mjenjati u konfederaciju (nesto sto autori tog ustava nisu uzeli u razmisljanje), gdje su republicke komunisticke partije postajale sve samostalnije i nacionalno orijentirane, a sistem T.O. stvorio republicke vojske. 1987 godine je Milosevic napravio "Noc dugih nozeva" , kada je skinuo sa vlasti Stambolica, i zatim zaigrao na kartu srpskog nacionalizma, da bi ostao na vlasti.

Problem opstanka Jugoslavije bio je u ravnotezi centrifugalnih i centripetalnih sila to jest omjera izmedju unitarizacije i konfederalizacije drzave. Taj problem mozemo detektirati od samih pocetaka realizacije zamisli Jugoslavije koja se pocinje ostvarivati pocetkom prvog svjetskog rata. Vec onda imamo opreku izmedju teznji Jugoslavenskog odbora i srpske vlade. Stvari se naizgled smiruju donosenjem krfske deklaracije no stvaranjem drzave i izigravanjem odluka s krfa dolazimo opet do snazne unitarizacije zemlje. Sve to dovodi do stalnih napetosti koje imaju dvije kulminacije. Jedna 1928 i jedna 1934 godine. Smirenje dolazi sporazumom iz 1939. godine no kratkotrajno. Sto se tice osamostaljivanja Hrvatske u tom periodu Macek nije bio za to jer bi onda pristao na njemacke nagovore da preuzme vlast pocetkom travnja 1941. Komunisti na celu s titom ponudili su rjesenje na nacelima ravnopravnosti naroda i narodnosti i bili su u svim pojavnim oblicima protiv unitarizacije prostora ( do jest srbizacije iliti srbijanske hegemonije) samim time ustav 1974 bio je logicna evolucija u razmisljanju. Uostalom cijelo se vrijeme pricalo kako je u jugoslaviji rijeseno nacionalno pitanje te je sva paznja posvecena odnosu prema klasama. Odlaskom vrhovnog arbitra sa zivotne scene pocinje urusavanje sistema i na politickom i na ekonomskom planu. Obzirom na zadovoljstvo s ustavom zagovaraca sto vece decentralizacije s druge strane pocinje bujanje nezadovoljstva onih koji dobijaju u ratu a gube u miru.Kako to obicno biva teznja za centralizacijom izazvala je otpor kod onih koji su za decentralizaciju. Tako je Tudjman bio produkt Milosevica. 

Offline ghost

  • Jr. Member
  • **
  • Posts: 53
  • Karma: +0/-1
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #10 on: January 03, 2012, 21:44:02 »
Izjednačavanje Tuđmana i Miloševića je suludo. Tuđman je bio taj koji ja napadnut i koji je branio svoj teritorij, dok je Milošević bio napadač i agresor. BIH su podijelili i Tuđman i Milošević i Alija ali tu podjelu je diktirala MZ. Srbi su na kraju dobili pola Bosne. Da je stvarno Tuđman želio stvoriti veliku Hrvatsku onda bi je i stvorio. Ta alternativa je postojala kao mogućnost ako se raspadne BIH da hrvatski narod i njegova područja ne postaju djelom srpske ili mulimanske države.

Zaboravlja se da je MZ dijelila BIH 3 puta. Cutillierov, Vance-Owensov i Owen-Stoltenbergov plan. Kasnije plan kontakne skupine pa onda Dayton.

BIH je ovako podijeljena samo nepravedno. Ovako svi imaju svoje entitete samo je hrvatski narod zakinut.

Offline veteran

  • Newbie
  • *
  • Posts: 12
  • Karma: +0/-0
Re: Tudman. Milosevic: Dogovoreni rat?
« Reply #11 on: April 19, 2012, 14:05:10 »
Da li je netko imao prilike pogledati?
Link na sluzbeni sajt: http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/RTS+Satelit/909152/Tu%C4%91man,+Milo%C5%A1evi%C4%87:+Dogovoreni+rat?.html

Quote
Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sreli su tokom ratnih zbivanja ukupno 48 puta i to pretežno na marginama međunarodnih konferencija. Sve vreme rata, njih dvojica su bila u telefonskom kontaktu.



Jasno "da su bila u telef kontaktu .... sve vreme rata"
I to dokazuje da su "dogovorili ...." prije rata, 'ajmo pobiti ti moje, ja tvoje ?

A i (iskorišteni) pokojnici ne mogu demantirati, potvrditi, se braniti
Ispravnija riječ bi bila REŽIRAN, SUFLIRAN rat, razbijanje države i uništenje privrede !
"A budala i rata će uvijek bit'" (ne znate tu pjesmu ?  ;D)

 

Povijesni portal - Povijesni Forum - Impresum - Oglašavanje