Eric Hobsbawm

[Zoran Oštrić]

Na portalu h-alter objavljen je prikaz autobiografije Erica Hobsbawna "Zanimljiva vremena", nedavno izašle na hrvatskom; zanimljivo je, da je 2005. bila tiskana u Podgorici!

. Ime je vjerujem svima poznato, njegove velike sinteze "Doba revolucije", "Doba kapitala" i "Doba ekstrema prevedene su na hrvatski, kao i knjižica "Nacije i nacionalizam". Veliki povjesničar, koji je ostao vjeran marksizmu. NIje se, koliko znam, kod nas o njemu puno pisalo. U Časopisu za suvremenu povijest, povodom izlaska njegove autobiografije, Mirjana Gross je 2004. napisala prikaz Povjesničar i komunist u opasnom 20. stoljeću, pristupačno kao pdf na hrčku.Evo iz toga samo jedan pasus, koji sam tada izdvojio i povremeno nad njim lamentirao.

Čini se da Hobsbawm smatra kako je glavno iskustvo čovjeka, koji je proživio najveći dio 20. stoljeća, zabluda i iznenađenje s izuzetno ubrzanim povijesnim kretanjem. Brojna su zbivanja bila pojedincu neočekivana i nerazumljiva. Gotovo većinu svoga svijesnoga života on je posvetio jednoj nadi koja je svršila kao potpuno razočaranje, jednoj stvari koja je sasvim propala. No misli da upravo poraz oštri povjesničarev um.  Historiju doduše pišu pobjednici ali dublje razumjevanje nude poraženi.  U kratko vrijeme, posljednjih tridesetak do četrdesetak godina, desile su se izvanredne preobrazbe. To je teško shvatiti mladim generacijama koje nisu vidjele kako su stvari izgledale prije toga. Prošlost je druga zemlja! Početak historijskoga razumjevanja je prihvaćanje drugotnosti prošlosti, a najgori je grijeh povjesničara anakronizam.

[ignotus]

Na portalu h-alter objavljen je prikaz autobiografije Erica Hobsbawna "Zanimljiva vremena", nedavno izašle na hrvatskom; zanimljivo je, da je 2005. bila tiskana u Podgorici!

. Ime je vjerujem svima poznato, njegove velike sinteze "Doba revolucije", "Doba kapitala" i "Doba ekstrema prevedene su na hrvatski, kao i knjižica "Nacije i nacionalizam". Veliki povjesničar, koji je ostao vjeran marksizmu. NIje se, koliko znam, kod nas o njemu puno pisalo. U Časopisu za suvremenu povijest, povodom izlaska njegove autobiografije, Mirjana Gross je 2004. napisala prikaz Povjesničar i komunist u opasnom 20. stoljeću, pristupačno kao pdf na hrčku.Evo iz toga samo jedan pasus, koji sam tada izdvojio i povremeno nad njim lamentirao.

Čini se da Hobsbawm smatra kako je glavno iskustvo čovjeka, koji je proživio najveći dio 20. stoljeća, zabluda i iznenađenje s izuzetno ubrzanim povijesnim kretanjem. Brojna su zbivanja bila pojedincu neočekivana i nerazumljiva. Gotovo većinu svoga svijesnoga života on je posvetio jednoj nadi koja je svršila kao potpuno razočaranje, jednoj stvari koja je sasvim propala. No misli da upravo poraz oštri povjesničarev um.  Historiju doduše pišu pobjednici ali dublje razumjevanje nude poraženi.  U kratko vrijeme, posljednjih tridesetak do četrdesetak godina, desile su se izvanredne preobrazbe. To je teško shvatiti mladim generacijama koje nisu vidjele kako su stvari izgledale prije toga. Prošlost je druga zemlja! Početak historijskoga razumjevanja je prihvaćanje drugotnosti prošlosti, a najgori je grijeh povjesničara anakronizam.

Pročitao sam već prvu trećinu njegove autobiografije i moram reći da mi je približila Hobsbawma kao humanista i objasnila kako je postao ljevičar i kozmopolit. Ipak moram reći da će štivo vjerojatno biti nezanimljivo bilo kome tko nije čitao njegova historiografska djela.

[Zoran Oštrić]

The Age of Extremes. The Short Twentieth Century, 1014-1991. dostupna je u cjelini u pdf-u na svemrežju:

http://www.scribd.com/doc/4615987/The-Age-of-Extremes-A-History-of-the-World-19141991-by-Eric-Hobsbawm

NIje mi se dalo sve pretreaživati, ali ima i drugih njegovih knjiga, također i na španjolskom, možda i drugim jezicima. Također ih ima na 4shared.com.