Nedavno me članak prof. Klinčića o Dalm. gradovima u Srednjem vijeku, podsjetio na gadnu "ostavštinu" gospodarskog uređenja starih Rimljana u našim prostorima, posebno u trgovini robovima u Dalmaciji o čemu sam ranije čitao u
Povijesti Splita od Grge Novaka. Tema koja se nečuje gotovo nikad a ove riječi zvuče pomalo SF:
Trgovina robljem bila je slobodna. Trgovali su i sami svećenici; robovi su se kupovali u prisutnosti svećenika, redovnika a i nadbiskupa; kupovale su se cijele porodice. Koliko razumjem tadašnje odnose, postati robom moglo se najlakše na način da dođete u financijske probleme tj. dugove koje nemožete nikako vratatiti, što bi nakraju rezultiralo gubitkom slobode. Naravno i djeca robova su imala isti nezavidan status kao i njihovi roditelji.
U samoj Splitskoj komuni ropstvo nije ukinuto (ili recimo eliminirano) potpuno 1373, već se Splitsko Veliko vijeće potrudilo zaštiti svoje stanovništvo braneći trgovinu robljem, ali to isto stanovništvo je moglo kupovati robove vanka teritorija Splitske komune dovoditi ih i koristiti za svoju potrebu kako žele. Prema Novaku moguće je da su robovi sve do sredine 15 stoljeća obrađivali polja i drugo u Splitskoj komuni?!

Koliko rašireno ropstvo je u ostalim prostorima što obuhvaćaju ondašnju Hrvatsku u periodu 925 do 1526 i kada i tko ga je ukinuo?
